nekada je vrlina, a kada se dogodi da može nekoga povrijediti postaje mana

Mislim da je vrlina,ali da jako malo ljudi ima dobru taktiku kako tu istinu ipak lijepo zapakirati u celofan kako se ne bi možda netko povrijedio

mislim da može biti i jedno i drugo...zavisi na koji način se koristi i s kojom namjerom ....

vrlina

Mislim da je ipak mana, (eto u utopiji bi bila vrlina, jer tada nitko ne bi pomislio nesto lose o necijoj iskrenosti). Ja se uistinu ne mogu sjetiti kada sam, da li ikada, uopce nekome rekla nesto sto mi je iskreno bilo na jeziku. Pa to bi bio sokantan prizor. Npr. dodjem kod brata i djevojke i pitam ih onako iskreno "Kada cete vas dvoje od mene napraviti tetku VISE mi je dosta cekanja ovih 15 GODINA!!! ???" Eto, ja bih iskreno upitala, a oni bi me vjerojatno izbacili iz stana, a ja bih se mislila da to sto sam rekla je trebalo vec duze vrijeme reci, no eto, svi su se ustrucavali jer je ipak ISKRENOST mana :-) Ili, frendica ti veli da si se bas udebljala preko nacina, i da na sta mislis?? Bi li itko i dalje bio dobar s tako iskrenom frendicom? Eto...

Složiti ću se sa Zvonki i pakiranjem istine. Jedino što ako si s nekim iskreno dobar, tada smatram da ne treba pakirati u celofan...Ja nikad ne pakiram pa eto....

i ja cu se slozit sa zvonki...

slažem se sa zvonki i njanjom,ali ja nisam tip osobe koja može bez beda reči nekome šta mislim. uvijek mislim da ću tu dotičnu osobu povrijediti...naravno govorim o banalnim stvarima,a kada je tema ozbiljna onda sma skroz iskrena... dok je mm skroz iskren i boli ga briga hoče li ikoga povrijediti i to ga ne dira.

govoriti istinu zasigurno je VRLINA i jako jako lijepo samo sto je ISTINA DA JE NIJE LIJEPO UVIJEK CUTI...PA ONDA LJUDI NESPREMNI DA ZELE ZNATI ISTINU LAZU...nazalost

potpisujem mammacitu!

trebala bi biti vrlina međutim vise je mana