LUNA000
|
Ja se inače bojim da ču ostati bez zraka, ..tj kad mi netko stavi jastuk na glavu ili ruke oko vrata, meni odmah fali zraka, a inače mogu dugo držati zrak..i isto tako mora, volim ga, obožavam, al biti na nekom malom brodiću nasred pučine, ajme i kuku, hvali more drž se kraja..ali o smrti ne razmišljam, ali bojim se da mi smrt ne dođe prerano..tj..zbog djece...a ne znam zaista koja smrt bi mi bila najgora varijanta...al eto moja mama je umirala godinu dana, zarobljena u svom tijelu, svjesna da umire a nitko joj ne može pomoći..od srčanog bolesnika, do operiranog tumora na jajniku, moždanog udara koji ju je prikovao za krevet jer joj se oduzela desna strana tijela i govor..dakle svega je bila svjesna, razumna, a izgovorit nije mogla, znala je da umire, umirala je u bolovima, a još nije doživjela da vidi moju djecu i mene u bijelom..i to joj je bila jedina želja...to je jedino rekla prije operacije da zna da če se probuditi jer ima još toliko toga da još mora živjeti..probudila se ona, ali i tjedan dana nakon toga imala moždani udar...i godinu dana je umirala...to je grozno, htjeti živjeti, a znati da umireš, i još nama gledati to a ne moći pomoći..
_____________________________
A:31.10.2005. N:27.12.2006. L A 30.05.2011.
|