ELENA35
|
jako žalosno...na žalost,sa takvim problemima se susrećem svakodnevno..moj ivan je učenik 5.razreda i prilično je povučen,nikada nikog nije tukao,niti lupio,veliki je šaljivđija i svi ga zbog toga vole..
Nedugo je u školu,u njegov razred došao dječak iz Pule,općepoznati problem gdje god se pojavi,i nitko ne reagira.Roditelji nemarni,svejedno im je..I sve je recimo bilo koliko toliko u redu,dok jedan dan ivan nije došao iz škole plačući i previjajući se.Mali ga je bockao i provocirao a kad se ivan okrenuo ignorirajući ga,ovaj ga je bacio na pod nakon što mu je skočio na glavu i izlupao ga je po rebrima.Ajme,ja sam bila luda,odmah u školu,ravnateljici,i kažem joj da to nije prvi put da ga napada,jer na žalost,ivan meni to često prešuti,ali ovo zadnje nije mogao,i da mi da broj tel ili adresu da ja odem k njegovim roditeljima riješiti situaciju.
Na to ona meni kaže da to nije njihova praksa,već da to škola riješava,oni zovu roditelje,pa onda to ide preko centra za socijalnu skrb,bla,bla,bla..Ja kuham iznutra..Kaže da će sutradan zvati njegove roditelje u školu,i pita me dali dajem dopuštenje da ona pozove mog ivana da on sve to ispriča i potvrdi,na šta ja pristanem,naravno.
Kad ono,ivan pozvan da napiše iskaz,i ravnateljica pozove maloga NE NJEGOVE RODITELJE,pred ivana,i morao mu se ispričati zbog tih batina,i na kraju priče DOBIO SAMO UKOR!!!
Sad svaki dan strepim kad će opet zaskočiti ivana,jer tim činom kod ravnateljice je samo još više u njemu proradila bahatost i zločestoba..
I zato znam,da svi ti nasilnici definitivno potječu iz problematičnih obitelji,nema to veze sa ničim,ni sa pubertetom na koji se svi pozivaju..I kad to vidim,stvarno me strah za svoju djecu,a pogotovo za malu koja na jesen kreće u srednju školu...
A pomišljam šta mi čeka ove malene...užas..
Takvu problematičnu,nasilnu,ratobornu,bahatu djecu,ma čiji god oni bili,trebalo bi smjestiti u popravni dom,a ne im samo ravnodušno davati opomene,jer nema svrhe..nažalost...
_____________________________
VEDRANA-21.10.1996.
IVAN-30.12.1999.
JAN I SARA- 9.5.2009.
"Knjige koje majke pišu nitko ne čita,one se vide i čuju kada njihova djeca ulicom prolaze..."
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
