osobno
|
Daklem, odlučili mm kao glava i ja kao tijelo kuće kupit napokon putni krevetić. Krenuli mi tako puni optimizma po to, i sve se mislim kako se nadam da se nema puno toga za sklapat na tome jer je najsposobniji mm šeprtlja po tom pitanju i kad sam ga jednom molila da mi stavi bonagraciju za zavjese, zalipija ih je selotejpom-dovoljno za znat da ga više ne pitam kad nešto triba napravit. Da se razumimo, pričam o čoviku koji je platija sto kn da nam montiraju 4 noge na kutnu garnituru a platija bi on i više samo da on ne triba ništa sklapat. I tako mi uzeli u TL to, lipo platili i zahvalili, a mene već muka čim sam vidila onu boršicu i već zamišljam scenarij u kojem sve leti kroz prozor jer "ima viška djelova" (jer ako niste znali, svi proizvođači imaju dogovor tako da stavljaju više djelova nego triba a sve ne bi li zbunili jadnog mm-a). Znojim se i minjam boje ka semafor, i stignemo doma, otvorimo kad ono-gle čuda, samo triba otvorit. Ali, avaj, prerano sam to pomislila. Tek šta sam to izgovorila, počelo je natezanje sa stranicama krevetića koje se NIKAKO nisu dale otvorit bez da se zaklope, a da ne spominjem kako su "glupi mehanizam napravili da normalan čovik to NIKAKO NE MOŽE napravit sam" .. Šetam ja tako ka oni treneri oko ringa, samo mi fali ručnik oko vrata i boca vode i da počnem hrabrit "ajde, navali, ispravi tu glupu stranicu), i mislim se "ŠTA JE MENI OVO TREBALO?!!" Sve se to odvija od 16 30 do 17 30, i ajde, da je tu bio kraj, bilo bi lipo, ali NE. Tek tada počinje stvarna borba, mm objavljuje rat putnom krevetiću koji se tvrdoglavo odbija otvorit kako triba i svom snagom navali na BOČNE stranice... Majko moja mila...sad sam već mokra i mogu cidit majicu ali pomoći nema, on je odlučio dobiti bitku i gotovo... U jednom trenu oglasim se bojažljivo "a da zovnemo nekog da nam to sklopi?"a mm me pogleda blido ka da upravo proživljava infarkt a ja ga pitam je li za partiju tenisa i odreže čisto"NEMA ŠANSE, sklopit ću ga ili bacit u smeće.." I tad skužim da se uzalud borim i da će on izvršit svoju misiju svakako, bacam se na pravljenje večere, a umisto tv-a i radija slušam kako je on nesretan pa njemu uvik dođu pod ruke "pokvarene stvari" s viškom dijelova, kineski proizvodi nekvalitetni...majku im njihovu i sve to...bacim pogled na sat...20 30...tri stranice sklopljene a mm pobjednički diže četvrtu i objavljuje da je RAT GOTOV... Odahnem, on sida za stol samozadovoljno se smijureći a ja pogledam (đava mi ne da mira) krvetić i vidim kako ČETVRTA stranica NIJE podignuta...Panika me hvata, dlanovi znoje i brže bolje bacim lancun preko toga da bi moje zlato samouvjereno izjavilo da je eto, baš bilo lako, prava sitnica... Sažetak, tu još stoji lancun i čekam kuma da dođe to napravit dok mm bude radija...
< Poruku je uredio osobno -- 12.7.2010 1:40:43 >
_____________________________
Biti manjina nekad nije najpametnije, al'' je to mnogo bolje nego biti većina, ako je većina ovakva kakva je. Ne dajte se primitivcima. Ova bajka će se završiti. Pretvorićemo se u bundeve, u miševe, u konje... A miševi smo već i ovako.
|