Krky
|
Ooo, pa to je postojalo još 1976.! Moj tata je donio za mog brata iz Ch, od Chicca. Bili su tanki, bijeli remenčići, ali su išli oko prsišta i ručica, otraga su bile ručke za odraslog. I mami mi je to olakšalo jer je on jurio glavom bez obzira iako još nije stabilno hodao, bilo ga je u svakoj lokvici, a ja sam imala 4 godine. Možda ružno izgleda, ali stvar je praktična. Uostalom, mislim da je bolja pomoć kod prohodavanja, jer dijete može pasti, a da ti kontroliraš da se ne ozlijedi, što je bolje nego držanje za ručice iznad glave ili ispod pazuha. Ne smatram to baš nečim neophodnim i ne bih nabavljala, al bila sam u situacijama očaja gdje sam rekla da bi klince (blizance) zaista na lajnu stavila, svugdje ih je bilo, svugdje su se penjali, jednog je stresla struja, drugi razbio glavu na stepenicama, ovaj prvi razbio zub, penjali su se po policama...a jednom (najstarijem) sam došla u napast da stavim biciklističku kacigu po doma koliko je udarao glavom posvuda. A meni bi momentalno trebala jedna motoristička s dobrom izolacijom da ponekad niš ne čujem.
E, a kad smo već kod nehumanosti, šta ćete reć na to da sam ja, kad sam trebala sići kod sveki dolje u stan, jednog bebača na ruke, a drugog u onu šarenu, plastificiranu vreću za kupovinu. Prije par mjeseci sam rekla jednom od blizanaca da ću ga vezat za stolicu jer je toliko "zainteresiran" za jelo da se po nekoliko puta otšeta od stola, a kda sam to iz fore zaista napravila, malcu (6,5 g) bilo još zabavnije. A gle, dođeš u situaciju i nemaš nikog pri ruci, kad se moraš snać.
Na kraju krajeva, zar nisu bebači vezani u kolicima, u hranilicama? Nisu li one ogradice za bebe zapravo, malo šereniji kavezi za naše nestašne "životinjice" (ubaciš im igračkice i nešto za grickat i mir neko vrijeme) .I to me podsjeća na jednu raspravu u vrtiću o tome jeli humano dignuti ogradu oko vrtića na visinu od 2 m da ne bi vrtić izgledao kao kavez za djecu..fućkaš ti humanost kad ti malac isplanira i pobjegne preko one niske ograde, a ti nemaš oči svugdje i sam si s 25 nestaška rastrčanih posvuda.
_____________________________
MAMA SA 6 ******
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
No, ljudi su ljudi bez obzira gdje oni zive, i snalaze se sa djecom kako god mogu. I, u to ne idu djeca koja nisu prohodala, jer nema smisla, tada bi i dalje padali, u to idu djeca koja su prohodala i koja su neustrasiva i koja rado prihvacaju izazove parkiralista kao svoj vlastiti park za igru. 
toliko sam se prepala da sam pola sata drhtala i premotavala film sta bi bilo nedaj boze da je zena brze vozila 
