Pumba
|
Drage moje puno vam hvala na čestitkama i lijepim željama. Evo nas u bolnici, moj bebonja spava pa da vam se kratko javim. On je super, dobar je, spava ili papa. Ja sam jos uvijek koma od reza, dosta me boli moram priznat. Nisam bas znala da toliko boli taj rez, jutros su mi digli kateter nakon malo manje od 48h od poroda. Beba je prvi dan bio bez mene i ne mogu uopce zamislit da je bilo drugacije, nisam bila pokretna 6-7 sati a prva 24 sata nisam dignula glavu iz vodoravnog položaja niti se mrdnula jer niti sam mogla a niti sam smjela da bi izbjegli glavobolje koje su dosta česta popratna pojava spinale anestezije. Uspijeli smo prebroditi ta prva 24 kobna sata, kad je počelo opuštati stvarno je boljelo, peklo, rezalo, ne znam kako bi vam to opisala. Jučer, znaci drugi dan sam pokušala stat na noge i u sekundi mi se zacrnilo, sestre me pridržale jer sam skoro pala, taj jedan korak mi je nešto najteže i najbolnije u životu što sam napravila. Jučer smo papali siku prvi put, bas je poseban osjecaj. Ne znam jesam li imala ista u njima alo on je vukao pa barem da navuce, jer sise su mi jos male i mekane, i kad stisnem bradavice nista ne izlazi pa pretpostavljam da se nije bas najeo jer je kasnije plakao, dala sam mu na čep malo dohrane, lijepo je on to smazao znači da je bio gladan. Jucer smo bili 4-5 puta na sisi, jedna pa druga, trudimo se, valjda ce nadoci mlijeko. Jeli ipak normalno da bradavice bole bez obzira na pravilan polozaj? Imamo jednu super sestru ovdje koja je samnom bila sat vremena jucer i 100% ga pravilno stavljam, lijepo uhvati cijelu bradavicu i onaj tamni dio okolo, vuce kako treba, brada je gdje treba biti, ne uvlace se obrazi nego se usi miču dok vuče, sve je pravilno. Ali ipak je bol tu, nije strašno ali me strah da ne postane. Boli me rana, trbuh, pa mi je i stavljanje na sisu problem veliki, jedva se pomaknem, okretanje na bok nije opcija, umrla bi od bolova ja mislim. Nisam se više dizala jucer, malo bi se pomaknula ali ogromnu bol sam cijeli dan osjećala. Jutros su me dignuli oko 6 i skinuli kateter, sad sam ucinila 4-5 koraka ali iznimno mi je bolno to sve. Opet mi se crnilo pred očima pa sam brzo legla. Znam da je nekima taj carski ok i da ljudi placaju za njega ali ja ga nikome ne bi poželjela najiskrenije.Možda ja nisam mjerilo za bol ali još nisam ni blizu one stare niti cu lako biti ja mislim, bol je dosta intenzivna i oštra, moram se micati znam i hocu jer od sad je beba meni na brigu, strah me malo toga sto smo od sad 24h zajedno, i iskreno presretna sam sto se dvije noci netko drugi brinuo za njega jer ja nisam bila u stanju disati a kamoli hraniti ili mijenjati bebu. Rooming in 24h je super stvar kad možeš, ali ovaj put glasam za odmor i mir jer tako velika briga i teret i plač i dojenje i nespavanje pored nepokretne mame je uistinu tesko, rekla bi nemoguce. Od danas pocinjemo kako treba, moram se forsirati na noge a stvarno mi je to ogroman teret i bol kakvu nisam niti mogla zamisliti, samo se nadam da ce brzo biti bolje. Dobro kaze moja cimerica ovdje u sobi, rodila je i prirodno i carski, "ono sto prolazis dok traje sami porod je bolno i tesko i misliš da vise ne mozes i popucas i šavovi i sve je to bolno ali kad beba dođe zaboravis, prođe bol, drugacije je, oporavak ti odmah pocinje, a kod carskog poroda koliko god mislis da je lakse i da nema te porođajne boli, zapravo sve počinje jednom kad je beba tu, tek onda počinje bol od reza, bol od čišćenja, bol od nemogućnosti micanja, i problem je što je beba već tu a tebe užasno boli i ne možeš se posvetiti djetetu kao sto bi trebao ili htio." Ona kaže da je njoj prirodni porod, iako dulji i kompliciraniji bio 10 puta draži od ovog sad, carskog. Jedino me tješi činjenica da će valjda brzo proći, kroz koji dan bi trebalo manje boljeti nadam se.
_____________________________
My Ovulation Chart
|