Ivana0710
|
Eo mene prve Ja sam svaki dan tu, al slabo se pise.. Mi eo odbrojavamo dane do odlaska na more, sa se svi malo odmorimo.. I eo ovdje sam anonimna pa mogu olaksati dusu, rado bi negdje drugdje potrazila pomoc ali ne znam odakle da krenem.. Fakat sam pocela razmisljat o odlasku doktoru ili nekom postenom razgovoru sa nekom razumnom osobom. Pocela sam se zamisljat nad svojim psiholoskim stanjem.. Neki oblik postporođajne depresije ili samo luduju hormoni, ili zahtjevno dijete ili ludilo prouzrokovano ovim nezadovoljstvo sa zivotom u kuci sa muzevim roditeljima? Zivim dane i samo trazim sta cu koji dan napraviti i gdje otici da mi prodje vrijeme, dan, dani.. Znaci nemam volje ni za sta, i ni za koga, svi me nerviraju svojim savjetima, ni jedan korak ne mogi napraviti a da mi netko ne visi za vratom. Svaki tren u danu u kojem moram sjesti s njima za stol i slusat isprazne price mi je katastrofa. Oduvijek sam zivila neki aktivni zivot, razne aktivnosti, fakultet, ucenje, setnje, posao kod kuce ili pravi posao. I sad sam u kuci po cijele dane, mali ne moze ni pet min.biti sam i igrat se, moram stalno oko njega, ne mogu otici ni na jednu postenu kavu sama i popricat sa nekim, malo se maknit iz rutine. Fali mi da si skuham nesto po zelji, da napravim neki kolac koji mi se jede, fali mi da stavim slusalice u usi i da odem prosetati, fali mi da imam svoju sobu, kad hocu da se zatvorim i isplacem kad mi dodje, a ne da mi je soba kao kolodvor i da se u nju ulazi i izlazi kako kome dodje. Ja u svojim problemima, muz na svom poslu sa problemima, majstori nas oko nase kuce koja se pravi njakaju strasno, onda u trenutcima puknemo jedno na drugo, pa se mirimo. On razapet na dvije strane izmedju mene i svojih. Rekla bi da mi je i zdravstveno stanje vjerojatno lose, vrti mi se jako u zadnje vrijeme. Uhvatim se na trenutke da mi ljudi nesto pricaju a meni samo prolazi kroz usi, uopce ne registriram sta mi govore. Ljudi prodju ulicom kraj mene i tek kad me pozdrave trgnem se i shvatim da su tu. Kao da sam prolupala.. A ovo sto se tice malog i da ga ostavljam na cuvanju mi se cini ne moguce jer sisa svakih sat i pol, a nakon svakog budjenja za sat i pol do dva opet ide spavat i to nikome i nikako, samo sa sisom. Baca se, vristi i nece pa nece.. Prije ga je mm navecer uspavljivao sa dudom dok se ja otusiram, i dok mu jednu vecer nije sinulo da vise nece i vristi dokle god ja ne dodjem i dam mu sisati... Da ga vodim sa sobom u grad na duze od 1h je ne moguce jer kad treba spavati odma treba krevet i sisa.. Dokle ce to tako ja nemam pojma i kako cu, nemam pojma Eto napokon da sam vam se malo izjadala, bez obzira ako necete citati, bar sam malo izbacila iz sebe.
|