|
Mmaestral -> RE: Dojite! (23.5.2013 22:27:09)
|
Freelove-probala sam i to-da joj uopce ne dajem dohranu- zaspe mi na sisi, pa se probudi, pa sisa, sve to uspije 10-12 sati, ali kad vec postane jako gladna pocne gristi, razvlaciti prazne dojke, vriskati, trese glavom, ma uzas. I sad dojim svaka 2 sata, sat i pol. Posisa obje dojke u 10 minuta do kraja da ne mogu poslije istisnuti ni kapljicu. Probala sam i pivo danas, sve mi se cinilo na sljedecem podoju da ima jos i manje mlijeka. Bojim se da mi kompletno ne nestane. :(
A sretnaz - Hvala na potpori! Nije to otvoreno osudjivanje. Nego, evo na primjer danas me pita jedna osoba kako smo, jel sisala (zna situaciju jer mi je dio obitelji, svaki dan se cujemo). Pa me pita kako s grcevima i kad joj kazem, kaze mi da ona misli da bi ipak bilo najbolje da samo sisa, a ne da jede dohranu. I kako to onda nije osudjivanje? Osjecam u toj izjavi da misli da sam ja izabrala davati dohranu. Pa normalno da sam to odlucila, ali ne zato jer imam dovoljno mlijeka niti zato jer mislim da je zdravije s dohranom nego zato jer mislim da je zdravije da mi dijete bude nahranjeno i sretno nego gladno i nesretno. Cak su u bolnici u kojoj je zabranjeno davati dude i bocice rekli da se toliko ne ubijam zbog toga sto cu ju morati nadohranjivati jer lijepo dobiva na tezini i da sigurno nisam jedina zena koja ne moze napraviti dovoljno mlijeka, ali da je sad to manji problem jer ce svejedno jesti kvalitetno za razliku prijasnjih vremena kada nisu imali gotove hrane. Cak su mi u rodilistu rekli da nabavim dudu, da kazem nekome da ju kupi jer se nije nadohranjivala nego mi je stalno bila na prsima i razvlacila i vriskala. Pa kao da se smiri da mi se malo grudi oporave jer sam dobila uzasne rane i ragade od toga sto je bila zivcana pa je nekako uspjela gristi do krvi, a kako su joj stalno bile u ustima nije moglo zarasti.
Sve to pisem ne zato da sebe opravdam (jer znam da sam napravila sve i da jednostavno genetski ocito ne mogu dobiti dovoljno mlijeka) nego zato da drugi shvate da nije dojenje svima jednostavno niti moguce te ne bi trebali osudjivati zene koje ne doje. I ja sam prije poroda mislila da je to jednostavnije, da mozda malo bradavice bole na pocetku ali da se progura to ako se zeli. Cak sam i na pocetku dojenja jos uvijek to mislila, da samo trebam progurati kroz te rane i da ce sve biti bolje kad dodje pravo mlijeko. Pa sam opet u tjedan dana u bolnici isto mislila (kako vam svi drugi i potvrdjuju) da se samo treba biti strpljiv, stalno ju dojiti i izdajati se pa ce se stvoriti dosta mlijeka. Ali poslije toga kad vidis da dijete sve vise moze pojesti, a tebi jednostavno uz sve moguce savjete ne dolazi dovoljno, pomiris se s tim da si sretan ako uopce bude imalo sisala. Jer, da ne dajem dohranu mislim da uopce ne bi mogla prezivjeti.
|
|
|
|