|
tikica_69 -> RE: Problemi posvajanja u Hrvatskoj (7.7.2010 9:54:16)
|
Sa kojim cete se sve procedurama moguce susresti prilikom posvojenja iz pera posvojitelja.... Procedura prva...
Nadležni centar, zaviruje u svoje liste i dokumentacije, proučava hrpe slučajeva te iz stotina njih odabite pet (5) potencijalnih posvojiteljskih parova koji zadovoljavaju SVE uvjete za posvojenje djeteta, te pri tome predstavljaju upravo najpogodniju opciju upravo za to dijete.
Od tih pet parova, biraju se tri (3) koja po svim dostupnim informacijama djeluju kao najpodobniji posvojitelji, ostala dva (2) para se čuvaju kao pričuva za slučaj da neki od ona tri para iz "prve postave" iz bilo kojeg razloga odustane ili se ispostavi kako nisu više zaineresirani, ili štogod...
Ta tri para se pozivaju u centar na razgovor (svaki zasebno) sa stručnim timom koji se sastoji od pravnika, sociologa, psihologa, predstavnika doma u koji su djeca smještena te ravnatelja centra koji koji je nadležan za posvojenje.
Razgovor je dvostruko informativan, služi tome da se posvojitelje obavijesti o mogućnosti koja se otvorila, da ih se upozna sa činjenicama o djeci koja im se nude, njihovom zdravstvenom stanju i sl. Osim toga, kroz taj razgovor, stručna ekipa procjenjuje parove te, nakon obavljenih razgovora sa sva tri para, stručni tim odabire jedan (1) i njemu nudi posvojenje predloženog djeteta.
Taj jedan par je jedini par koji može, tek u tom trenutku, otići do doma u koji je dijete smješteno, upoznati dijete, porazgovarati sa tetama i osobljem doma, proučiti medicinsku dokumentaciju djeteta, te, nakon toga, izjasniti se o svom konačnom pristanku na posvajanje tog djeteta.
Eh da, znate li što se događa sa preostala dva, neodabrana para? Dobiju telefonski "žao nam je, niste odabrani ovom prilikom, radilo se o nijansama ali ne smijam vam reći ništa više od toga..."
Moram li reći da niti jedan jedini put nisam bio na takvom razgovoru a da nisam već na ulasku "znao" da je odluka već donešena... Nema tu nikakvog procjenjivanja, to je neformalni razgovor uz kavu, o poslu koji radite (a baš zanimljivo, a supruga, čime se ona bavi?), ili o bilo čemu drugom...
Procedura druga...
Socijalni radnik u nadležnom centru, u svojoj tekici provjerava trenutno stanje na top listu zaintesiranosti, pobjeđuje najuporniji posvojitelj, procedura takodjer poznata i kao "ponekad dijete damo nekom tko nas puno zivka da ga se riješimo" (nebiste vjerovali, ovo je citat, nažalost nije nigdje snimljen pa ne spominjem imena ni centre)...
Procedura treća...
Socijalni radnik sa ekrana svog računala u centru (možda je i stroj za pisanje, tzv. pisaća mašina) skida post-it, jedan od gomile preljepljenih jedan preko drugog, na njemu su zapisani ime i prezime, te tlf. broj kandidata-posvoljitelja koji je imao sreće biti zadnji u dugačkom nizu pozivatelja/posjetitelja...
Procedura četvrta...
Zvoni telefon, diže se slušalica, a s druge strane netko iz ministarstva. Upute su jasne i jednostavne. Procedura poznatija kao "Što se tu može, treba glavu i poso čuvat" (i opet, nebiste vjerovali, citat, iz istog neimenovanog centra, od iste neimenovane osobe, eh, da... još uvijek ima posao...)
Procedura peta...
Ustvari ovo je više metoda arhiviranja molbi po ključu prioriteta i podobnosti nego procedura, ali u praksi funkcionira besprijekorno. Sve se svodi na slijedeće, kada kod uzmete neki dosije (ili vam pristigne nova molba), kada god radite bilo što sa bilo kojim pradmetom, uvijek ga vraćate na vrh gomile.
Trebate najpodobnijeg kandidata za posvojenje? Eno ga, na vrhu gomile...
ZAKLJUCAK:
Centri sami određuju vlastiti modele rada, zakon ih samo obavezuje da čine "najbolje za dijete", bez ikakvih kriterija koji bi pobliže odredili što je to dobro za dijete, npr. socijalni status posvojitelja, financijski status, boja očiju i kose (da doista i to igra ulogu ponegdje), pri tome ne postoje nikakve revizije koje bi utvrdile da li je taj zahtjev doista ispunjen, a obrazloženja koja se prilažu odlukama o posvojenju?
|
|
|
|