|
bembo -> RE: biokemijska trudnoća (20.5.2010 14:28:52)
|
Evo da vam javim da sam ok. Isplakala sam se, ali sad moram dalje. Na svu sreću prošlo je brzo i skoro pa bezbolno (fizički). Puno sam čitala iskustva drugih žena koje su to prošle a sada imaju zdrave bebe, to mi je puno pomoglo i dalo nadu za dalje. Danas sam išla kod privatnice na kontrolu, čisto da se uvjerim da je sve ok prošlo i da mogu mirne duše dalje. Pripremila sam hrpu pitanja za gin i onda sam nekako shvatila ono što si dugo ne želim priznati a to je da sam strašno opterećena bebom i stvarno se moram opustiti (iako mrzim tu riječ u kontekstu zatrudnjivanja jer ne znam kako to izvesti). S jedne strane stvarno želimo dijete, ali nismo sami toliko opterećeni time jer smo svjesni da nije bitno da li će beba doći za godinu ili dvije. Zapravo mi najveću nervozu čine drugi kad me pitaju IIIIIIIIII??????????? Kada ćete vi? Šta čekate? Oči bi iskopala najrađe u tom trenutku, i tada koliko god se nas dvoje zezali s "pravljenjem" bebe u mene uđe nemir i nervoza i strah da zašto svi imaju a mi nemamo, toliko se trudimo a ništa. Kako da se opustim? kako da ne gledam kada su mi plodni dani? kako da otkačim bezbzirne i bezobrazne znatiželjnike? JOoooj, a znam da moram, jer tek onda kada sam se opustila bar je došlo do oplodnje, a prije toga mjesecima ništa.Nemojte se ljutiti što sam si dala malo oduška, znam da me vi ovdje najbolje razumijete.I dalje mislim da mi je najbolje da se jedno vrijeme maknem od svih tema o trudnoći i zatrudnjivanju, bebama i sl., da izbrišem sve interneteske stranice na tu temu i nađem si neku drugu zanimaciju, prije nego izludim samu sebe.Veliko vam hvala na podršci i iskreno se nadam da ću vam se uskoro pridružiti ponovno, i to sa lijepom vješću! Pusa svima!
|
|
|
|