pufna*
|
prenosim svoju pricu s drugog foruma, da ti sad ne ispisujem sve ispocetka....
...kalvarija je pocela obicnim iscjetkom i primitkom na hitni prijem viroviticke bolnice gdje me prima sestra sa blagotelecim pogledom i pitanjem "milo, zar ne mislis da iscjedak ne moze cekati do ponedjeljka?"
Sa svakim krvarenjem, kao da mi je i srce krvarilo...
Nadalje...kad smo sestra-tele i ja uspile nac zajednicki jezik (nije znala da sam trudnica), poslana sam na odjel ginekologije. Drama pocinje. Primio me stanoviti ginekolog, doktor H. Doktor na glasu, rekoše.
Objasnim situaciju, pregleda on 2-3 papira, i pocinje dernjava. "Pa ovo mora da nesto nije u redu! Sa 7(+3)tjed.vec mora bit otkucaja!! To je prijeteći pobačaj! Ajmo na stol. U mene je s onim instrumentom da izvinete upro ko u kravu, malo falilo da mi oci nisu poispadale. "Da, vidim dosta sukrvice. Sestro uvedite je u kompjuter. Ostaje."
Ja: Molim?
I tako, smjestih se, nakon pol sata plakanja, dosla sam ksebi. Dosla je i sestra - sa ultrasexy trudničkom spavaćicom.
Doktor je odmah na prvoj viziti rekao da cekamo ponedjeljak, cekamo otkucaje. Ukoliko ih ne bude, idem na kiretazu.
Stao mi je svijet kad sam cula rijec kiretaza.
Ne pitajte kako sam docekala ponedjeljak.
Ali došao je...
PONEDJELJAK.
Stojim pred ultrazvucnom ambulantom cekam doktora. Kao da cekam da mi se vrata sudbine otvore. Jeza me hvata, smisljam doista sve moguce scenarije u glavi. Molim ocenas, pjevam borbene. Ludim.
Napokon, pomislim. Evo doktora.
Na poziv ulazim unutra. Pepuna straha izgovaram neko jadno "Dobro jutro." Neznam sta bi drugo rekla.
A on će na to sve meni "Sto je J., Kiretaza?"
Ja iza paravana skidam pidžamu: .........
Legla sam na onaj okrutno hladni kozni stol. Jedva sam izustila: Doktore, recite mi nesto lijepo MOLIM VAS.
On se samo nasmijao i reko: Ako budes dobra, hocu. (Zvuci kao neki losi film.)
Prikopcao je sondu i moja strepnja se povecavala sve vise i vise. Desetak sekundi je buljio u monitor bez rijeci, a ja sam bez rijeci i treptaja oka buljila u njega.
"Da, evo ga. Otkucaji su tu."
Ja: Ne vjerujem! Dajte da vidim!
Rasplakala sam se na stolu, sa vaginalnom sondom u sebi, ridala sam kao malo dijete.
Doktor se smjesio.
Rekla sam da bi ga najradije izgrlila (brzo sam odustala) 
Izasla sam iz ordinacije, luda ko siba, rastegnutog osmjeha. Putem sam mahnula nekom good-lookin' novopecenom tati s buketom ruza u rukama. Moj svijet je napokon podignut na noge.
Taj dan su odmah napravljeni i brisevi.
Nalaz je bio ta prokleta ureaplasma ( i nesto prije dijagnosticirana candida albicanis),ureaplasma je odmah bila "sanirana". Al krvaruckanje je nonstop davilo i cjedilo moju snagu. Budilo sumnju da nesto nije u redu.
Nikakve bolove nisam osjetila pa sam se uplasila da necu osjetiti ako nesto pođe po zlu.
Krvarenje, 2 dana mir, pa krvarenje, pa opet 2 dana mir...
Ludila sam.
Jucer mi je napravljen zadnji UZV.
Opet trepnja pred vratima ambulante. Samo mi se jedno motalo po glavi: Mrvice, kucaj i dalje.
Ulazim unutra, odmah doktoru K. pruzam papire i skidam pidzamu u sekundi.
"Na tvojoj listi nigdje ne pise da ides na uzv. Odnesi ih svome doktoru nek napise." oblacim se i odlazim.
Ulazim opet unutra.
Pruzam papir i brzinom svjetlosti se svlacim.
"Ne mozemo obavit uzv, nema vaginalne sonde." Oblacim se.
Upada sestra, (nosi sondu)
"Pripremi se za pregled" veli doktor. (po koji put, pitam se )
Opet se skidam.
Polugole guzice stojim ispred onog koznog kreveta i cekam da on gurne sondu u dobar utor. Ne uspjeva bas. Hvata me nervoza.
Prikopcao me.
D: "Znate da se na uzv ne ide punog mjehura?"
Ja: "Da, znam, ali cekam vas vise od pola sata."
Nije dugo trebalo da vidim svoju mrvu. Ovaj put se nisam rasplakala, al razvuceni osmijeh nije izostao.
Poslije uzva, slijedio je onaj mucniji dio. Pregled. Opet stanoviti doktor H.
Imao je tako ozbiljan izraz lica. Pregled je trajao svega minutu i pol, ukljucujuci i moju pripremu.
Ordinacijom je zaorilo. MOŽEŠ KUĆI!
Ja: "Kada?"
On: "Već danas."
Odmah sam se uputila u administraciju po svoje papire.
S trncima u rukama i nogama sam polagano spremila vecinu stvari i cekala mm.
Nemogu vjerovat da odlazim.
Pljusak. I u meni je sve pljustalo. Od radosti i dragosti 
Pozdravila sam se sa svim onim divnim, al zaista divnim sestrama na odjelu i krenula kuci s mm-om.
Eto me kod kuće. Na mirovanju sam i dalje. Utrogestane i gynodaktarine i dalje trosim. U svakom slucaju sam prezadovoljna.
Moj mali borac raste. Ja jos ne, al budem.
_____________________________
moja pepita - 31.05.2010.
još jedno malo - 11.05.2012.
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
zelim joj samo da mrvica i dalje kuca i da veseli svoju mamu 
