|
zaba -> pismo tati,1942.-2007. (27.10.2009 16:59:27)
|
dragi moj tatko,evo skoro će druga godišnjica kako te nema,02.11.Moram ti reći da mi je jednako teško kao i onog dana,čak i teže.Neki dan sam se vozila u tram i prisjećala se nekih situacija.Kad sam se primala u pionire i recitirala u ime sviju nas-bio si ponosan.Kad sam pobjegla iz vrtića jer nisam htjela piti mijeko,kupio si mi sendvič i sok i nisi bio ljut,a imala sam 6god.Vodio si me na utakmice,učio kako se mijenja guma na autu.Sjetila sam se svih naših izleta po Sloveniji,kad smo gradili vikendicu,kad sam donijela doma pesa.I kad bi nešto zabrljala,nikad nisi paničario,jer si znao da ću ispraviti.Najteže mi je kad sam se udavala (1.put),a ti si bio friško operiran,navodno si pitao mamu ko će me voditi do oltara,pa je ona odgovorila da ćeš ti,a ti si se pitao da li ću ja to htjeti obzirom da si operiran i nisi mogao još dobro govoriti.Gle,da si bio bez nogu,ja bi do oltara tebe dogurala u kolicima.Sjećam se kad sam bila trudna,vozio si me na svaki pregled,uzv,ti si prvi saznao da nosim curicu.Veselio si se unuci.Bio si ponosan kad se rodila,kad sam ju krstila,kad je krenula u jaslice.Obožavao si Luciju.Jedini moj tatko,danas pričam Luciji o tebi,gledamo slike,sjećamo se...Kaj da ti velim?Teško mi je.E da,Lucija ima dečka,a mi se trudimo dobiti još jedno dijete.Baš nam i ne ide,al valjda bude.Hvala ti na svemu kaj si me učio,hvala ti na svim našim danima i godinama,mojih punih 37 i 10 mj.Hvala ti na tvojim lijepo ispisanim rukopisom stranicama spomenara u koji si napisao-neka ovaj spomen bude stijena o koju će se razbijati valovi zaborava.Hvala ti na tvojim divnim pjesmama,nadam se da ću jednom uspijeti objaviti knjigu koju si ti želio.Najviše ti hvala što si bio moj tatko.Puno te puno volim.
|
|
|
|