tikica_69 -> RE: Tko će sad biti moj tata... (1.2.2010 21:00:48)
|
Neke stvari imaju i emocionalnu vrijednost...nije sve u zivotu crno i bijelo...probaj se staviti u kozu te zene kojoj je sve sto ima jedini kontakt sa pokojnim muzem a i njenoj djeci takodjer...nemojmo biti malodusni, pokusajmo razmisljati i o emocionalnoj strani koju ti ljudi prozivljavaju a ne samo financijskoj, no emocionalno ih nije problem pokusati utjesiti jer za to postoji lijepa rijec, a financijski je malo teze.... Lako je nama tu raspravljati kad nismo u toj situaciji, no da se meni to dogodi, kao prvo spavacu sobu ne mogu seliti, raspala bi se jer nije vise za sastavljati i rastavljati. Ja se ne mogu od nje odvojiti jer me emocionaono veze uz muza. To je nasa prva zajednicka investicija, mjesto gdje smo se voljeli na sve moguce nacine. Svaki predmet me tu veze uz njega. Miris...sve.... Moja djeca imaju utjehu u svojim prijateljima. Da ih otrgnem skrhane ocevom smrti i od njih i preselim na drugi kraj grada? Ne, ja to ne zelim. Zelim da moja djeca zive uspomenu na svog oca, da ih sve podsjeca na njega i radije bih zatrazila financijsku pomoc nego prodavala stan od 75 kvadrata koji ionako ne mogu prodati jer je pod hipotekom i ne bih dobila bas toliko novaca i da kupim garsonjeru da bi sa tim ostatkom mogla zivjeti jos ne znam koliko, dok se ne snadjemo. Ma nije sve bas tak jednostavno i sigurna sam da ne kuka jer nema drugog posla, vec pokusava djeci osigurati maksimum. A na nama je da zeni pomognemo ili ne, no nije na nama da joj u takvoj situaciji sudimo jer nikad ne znamo sto ce nama zivot donijeti i kakve emocije ce nas tada ponijeti.
|
|
|
|