|
leilany -> RE: ..razmazeno deriste.... (10.2.2010 18:15:19)
|
..e ima jedna poslovica il kaj vec koju mm zna reci....
..ide nekako ovako...
...od "debilnog" djeteta se moze napravit kolko tolko normalno dijete,a od normalnog dijeteta roditelji mogu napravit "debila".....
Debilnost - lagana mentalna retardacija Kvocijent inteligencije djece te grupe iznosi između 50 i 70, a intelektualni razvitak većinom ne može prijeći uzrast od desetak godina. Kod te kategorije prisutno je slabo prosuđivanje, uviđanje odnosa i pojava često je iskrivljeno, a mišljenje se odvija na konkretnoj razini. Shvaćanje odnosa između uzroka i posljedica u te je djece često nedovoljno i pogrešno, a apstraktno mišljenje slabo je razvijeno.
S obzirom na emocionalne karakteristike i socijalizaciju, u toj grupi možemo razlikovati dva tipa. Jedan tip čine djeca čiji je opći psihički razvoj, osim intelektualnog deficita, uglavnom skladan i ne pokazuju se neki teži poremećaji, pa većinom i nema poteškoća u društvenom prilagođavanju.
Ako su obiteljske okolnosti sređene, a školovanje prilagođeno mogućnosti, takve se osobe mogu profesionalno osposobiti.
U drugoj se grupi, međutim, susreću određeni poremećaji, npr. tipovi ponašanja koji se mogu nazvati apatičnima, uznemirenima, nepostojanima, infantilnima, maničnima i sl.
Debilna djeca i debilne osobe ne razlikuju, kao što smo rekli, bitno od nebitnoga, pa su zbog toga u njihovu središtu vrlo često konkretni neposredni dojmovi. Apstraktne pojmove shvaćaju nepotpuno, eventualno povezane s nekim određenim, konkretnim iskustvom. Praktične probleme rješavaju teško jer raspolažu oskudnim brojem rješenja, i do tih su rješenja došle uglavnom imitacijom, odnosno treningom, a imaju vrlo malo originalnih i individualno koncipiranih rješenja. Zbog toga debilna djeca često primjenjuju samo univerzalna i stereotipna rješenja u različitim situacijama. Često debilne osobe nemaju problema s pamćenjem, pri čemu mogu pokazivati nadarenost za pamćenje određenih imena, ljudi, željezničkih stanica, događaja i sl., ali to nisu u stanju svrsishodno iskoristiti i prilagoditi svakodnevnim obavezama. Emocionalni kontakti s drugim osobama vrlo su često siromašni, a sadržaji su manje diferencirani. U njih postoji pomanjkanje kontrole emocija, ili manjkava kontrola emocija, pa se vrlo često pojavljuje direktna emotivna reakcija i agresivnost pri različitim razočaranjima.
Premda se u debilne djece govor razvija kasnije i rječnik općenito ostaje siromašan, a često zaostaju i u tjelesnom razvoju, poremećaj se ipak većinom ne otkriva u predškolskoj dobi nego tek u školi.
U grupi debilnih osoba, prema općem ponašanju i reakcijama, možemo razlikovati djecu koja su suviše kinetička ili eretična i tromu ili torpidnu djecu. Eretična djeca stalno su u psihomotornom nemiru, impulsivna su i nepredvidivo agresivna pa reagiraju na najmanje povode, dok su torpidna djeca usporena, neaktivna, povučena te općenito pasivna i vrlo povodljiva.
|
|
|
|