troubled -> RE: Grickalice i slatkiši (6.10.2008 10:32:15)
|
sve je u psihologiji... zakidanje i uskraćivanje u bilo čemu je redovito kontraproduktivno.... na duge staze svakako... radi toga sam od početka zauzela stav - uvijek ima svega, na dohvat i na raspolaganju... ne nudim nikad, ali uvijek dam kad traži... pitate li paulu voli li smoki, odgovorit će kao i svako drugo dijete - naravno da volim kad zatraži dam joj punu zdjelicu, ako je pojede i traži još, dam joj još.... a traži u prosjeku dva do tri puta godišnje! što se grickalica i slatkiša tiče, ja sam gora od nje...zato jer je meni bilo uskraćivano kao maloj - nije zdravo, skupo je, sklona si debljanju....dosta ti je jedna kockica čokolade, jedan kolačić.... rezultat je trajan osjećaj zakinutosti...to se u odrasloj dobi može sebi jasno posvijestiti, ali boriti se protiv toga vrlo je teško...jer ne bori se razum, nego ono malo gladno i željno dijete koje je ostalo čučati negdje u meni.... primjer iz života paula i ja šećući sretnemo babu (moju mamu) i nastavimo dalje zajedno oko 11 ujutro... prolazeći pokraj pekare paula zaželi pecivo... kupila sam joj, zbilja je bilo veliko... moja mama - previše joj je to, neće ručati, daj joj samo pola... ja - pričekaj... rezultat - paula je pojela trećinu peciva i ostatak mi dala da spremim jer više ne može... psihološki - nije pojela previše , pri tom je bila zadovoljna jer ni u čemu nije zakinuta da sam joj odmah dala samo pola peciva... pojela bi, sigurno, to pola i još bi tražila bar griz druge polovice... dakle, pojela bi više... a uz sve to bila bi nezadovoljna jer sam je zakinula, uskratila joj.... naravno, ako traži smoki pet minuta prije ručka, kažem joj da se strpi do poslije ručka... ali princip je uvijek isti... i vrijedi za sve, a ne samo za prehrambene navike [image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley1.gif[/image]
|
|
|
|