ninolina -> Ah mladost (28.4.2010 13:22:54)
|
Dali vam je od mlađih dana, ludorija nešto ostalo u pamćenju za cijeli život...bilo to dobro ili loše meni je i nakon svih ovih godina braka toliko toga u glavi...[image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/zmeden.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley36.gif[/image] Bivši dečki, dobri prijatelji(muški)....nekako me tema od xxl povukla na razmišljanje[image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/jezicek.gif[/image] neznam zašto...ja sam imala poprilično ludu mladost, jednom sam rekla da ću i knjigu o tome napisati...prvu ponudu za brak sam dobila sa samo 15 god[image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley5.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley29.gif[/image] bila sam sa dečkom od 19...jedva da smo se koji put i poljubili a on upoznao moje starce i u šetnji sjeli kraj jezera...ma sve idealno a kad odjednom prsten i bum...mislim da mi je to bilo onako previše...naravno ostavila sam ga za dva dana...drugi put sam se zaručila sa 17, sve idealno, sjajno...ljubav a kad opet prekretnica u mom životu...ostavio me...ok idemo dalje...to je bilo nešto šta men obilježđilo za cijeli život...godinama kasnije živjela sam samo za to da mu se osvetim...Udala sam se ali nisam prestala razmišljati o svemu tome...danas kad gledam na svoj život sretna sam, zadovoljna ali fali mi to nešto...po prirodi inače divlja i hiperaktivna uvijek u centru pažnje...a sad mama i kućanica...nekad si mislim digla bi ruke od svega...kuće, muža...djece ne jer sam ih htjela, i hoću ih ali nisam navikla biti sama...u smislu sama mislim pod to da sam uvijek imala nekoga ko će mi biti na raspolaganju 24 sata dnevno...ono što me obilježilo je gubitak najbolje prijateljice...taj dan sam trebala ići s njom van jer je slavila svoj 18...ujutro dogovorile kavu ali ja nisam mogla ići...navečer smo se vidjele izdivljale i ja otišla s frikom...ona je ostala...ujutro sam čula da su imali nesreću...[image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley13.gif[/image] ...umrla je nakon 7 dana...da ju nisam ostavila, da smo išle skupa doma...možda se to nebi dogodilo...da sam samo s njom popila kavu ujutro....to me kopa sve ove godine....nezna kako taj osječaj uopče objasniti...ali ludo sam ju voljela i nakon ovih svih godina toliko mi fali...svako rođenje mog djeteta baci me u depru jer ga ne djelimo zajedno...fali mi, do bola....[image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley19.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley19.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley19.gif[/image] [image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley19.gif[/image] bilo je tu još svega straha zbog kojeg se i danas bojim za svoju djecu...od nasilnika, otmice, bježanja...do spački i prijetnji pištoljem od bivšega ali to crno nekako ostavljam iza sebe ali primjetila sam da taj strah postoji i najgore jer ga moja djeca osjete.........
|
|
|
|