|
srića -> sreća voli da šeta sa tugom.... (10.9.2010 16:26:50)
|
Došao je i taj dan,dan mog poroda kada sam rodila predivnu djevojčicu....muž i ja bili smo presretni jer smo žarko željeli da naša ljubav urodi plodom....žarko smo željeli dijete... Tih dana nitko nije bio sretniji od nas...jedva sam čekala izlazak iz rodilišta i da sa bebom odem kući i da nas troje,moj muž,beba i ja započnemo predivan život....muž je jedva dočekao da presvlači,nahrani,mazi i pazi bebu...eh,kako sam bila ponosna na njega! Za mene nije bilo veće sreće,imala sam svoju malu bebu i svog dragog muža koji mo je uvijek bio pri ruci....bio je pažljiv sa mnom u trudnoći,a pogotovo kad sam rodila....kada beba nije imala ni mjesec dana,došao je i taj koban dan....dan koji će me pratiti kroz cijeli život.....pratit će me riječi moje prijateljice koja mi je izgovorila rečenicu sa suzama u očima: Muž ti je poginuo! Za mene je vrijeme tada stalo i nisam mogla podnijeti da ga više nikada neću vidjeti,da ga više nikada neću dotaknutu,da mi se više nikada neće osmijehnuti.....nije pravedno da moja kćer odrasta bez oca-govorila sam,ali sam bila suočena sa najgorom situacijom koja mi se mogla dogoditi....upoznala sam tugu onda kada sam trebala biti najsretnija,onda kada mi je cijeli život trebao biti bajka....sada nemam muža,moje dijete nema oca,ali nas dvije imamo jednu drugu....ja imam najlijepšu uspomenu svog muža i u njezinim očima,osmijehu vidim njega...a ona ima najsnažniju majku koja se nije ni trena predala jer se bori za nju...nastavljam dalje jer imam kćer kojoj trebam bit uzor da nikada ne posustaje u životu ma što god joj se dogodilo....nas dvije idemo kroz život,a naš nas anđeo gleda i pazi s neba....nikada ga nećemo zaboraviti.....
|
|
|
|