Krky -> RE: samoubojstvo (24.11.2010 13:39:35)
|
Od moje bliže obitelji 3 je bilo u pokušaju (hvala Bogu, neuspjelom) i to u raznoj životnoj dobi. Dvaput sam posjećivala psihijatrijske ustanove, razmišljala što reći, kako pokazati nekome da ti je potreban, da ga/ju voliš, kako se osloboditi pritiska da moraš napeto paziti da ne pokuša ponovno..I meni su se, davno, takve misli vrzmale po glavi, dok nisam upoznala Onog koji je mojem životu dao smisao i kasnije ga višestruko obogatio. I kako da Mu život koji mi je dao i za koji je dao i svoj život, bacim u lice i kažem: "Ne treba mi, ne želim ga ovakvog!", kad ja nisam u stanju vidjeti što je za mene pripremio. Slažem se s Bebys...a i shvaćam da je u današnje, teško vrijeme, teško naći neki smisao...sve je prolazno, nestalno i nesigurno...nevolje i nesreće na sve stran. Djeca su divan smisao, ali jednom odu, muž: divan, krasan i pažljiv, ali može pogriješit, povrijedit, jer je čovjek i nije savršen, roditelji neće bit vječno u našem životu. Stalan, siguran posao - teško da igdje i postoji, dobra financijska situacija - danas je, a sutra možeš biti na rubu siromaštva...ljudi se zaista lako izgube i u stvarnim problemima, a kamoli s onima koje još i sami umisle (nitko me ne voli...nikome ne trebam...). Žao mi je svih onih koji su propustili priliku da zatraže pomoć od prave Osobe, da kažu: "Isuse, ja ne mogu sam/a...potreban si mi..."
|
|
|
|