Krky -> RE: Volim te! (11.2.2011 11:35:57)
|
Ja se baš ne sjećam da sam te riječi čula od svoje mame, što ne znači da mi nije govorila dok sam bila mala ili da me ne voli. Zapravo mislim da sam joj većinu vremena ili išla na živce ili joj barem otežavala život. S tatom je komunikacija bila više preko pisama, pa je svako pismo završavalo s "volim te" i osjećala sam tu ljubav onda intenzivnije. Ali! Kroz sve ono što sam dobivala kroz život od mame, kroz njenu žrtvu da bi nas odgojila, postavila na noge i pomogla u našim počecima stvaranja obitelji...kroz ljubav prema mojoj djeci i prema malom nećaku...ta ljubav se ne može izmjeriti...istina, fali mi neki prisan odnos između mame i kćeri, no valjda smo toliko različite...e sad...ne fale mi baš toliko te dvije riječi koliko neko njeno podržavanje u postupcima, non-stop imam osijećaj da joj kod mene nešto smeta, al dobro...
|
|
|
|