malizia
|
IZVORNA PORUKA: cvrčak
Općenito, djeca bi se trebala jasno pridržavati jednostavne svakodnevne rutine bez otpora.
Ključna riječ trebala, ali i uz najbolju volju mnogo toga ostaje samo u teoriji. Djeca se rađaju sa određenim karakternim crtama koje su uvjetovane genetskim naslijeđem šta znači ukoliko su roditelji nestrpljivi, nervozni i sl. i dijete može pokupiti sličan temperament roditelja, dalje, na osobnost djeteta uvjetuje i familijarni odnsosi u obitelji odnosno način na koji se prema njemu članovi obitelji odnose, ako vlada nervoza, napetost, a i vi sami ste jednim djelom takvi teško da možete očekivati suprotno od djeteta, dijete uvjetuje i u ipak malo kasnijoj dobi pubertet, adolescencija okolina u smislu društva, ali ako smo mi kao roditelj došli do te adolescencije sa razvijenim i odnosima na kojima se radilo sa svojom djecom tada se mi ne trebamo bojati za razliku onih gdje je rad sa svojom djecom zanemaren onda imamo razloga vjerovati da će u tom slučaju društvo imati mnogo veći utjecaj nego šta smo mislili.Na rad ne mislim u smislu, daj ovo, bac ono, nego kvalitetnog provođenja vremena sa vlastitom djecom. Danas je većina roditelja nervozna, djeca su po cjele dane u vrtiću, nekad i bolesna dođu, netko od roditelja ne radi, pa opet ta ista djeca znaju zadnja otići....koliko vidim iz moje okoline ima jedan dio roditelja koji očekuje da ga ustanova odgaja, a oni dođu na gotovo,,,,hoću reći da je sve manje strpljive djece jer su rodittelji ogledalo vlastite djece...Razlog po mom najviše leži u činjenici da je vrijeme i uvjeti u kojima živimo nesigurno u smislu financija, posla...., negdje sam čitala da svaki četvrti roditelj prima dječji doplatak šta znači da žive ispod minimuma za ostvarenje osnovnih potreba za život... i eto ti nervoze, nestrpljivosti da šta prije prođe misec pa da pokriju minus na kartici i kako da isti takav roditelj uči dijete strpljivosti , a takvih je sve više. Nadalje (jao ubijte me ) mišljenja sam da dijete koje se zna samo zaigrati koje kao predškolac zna svoju sobu spremiti i održavati i koje je strpljivo je dijete s kojim garantirano neće biti problema u školi, nego se mogu očekivati samo najbolji rezultati. Mislim da je teško djetetu koje nije "programirano" da se samo zaigra, ono to jednostavno ne zna, kao i posremiti sobu, ono jednastavno to ne zna, pa očekivati stpljivost od istog, no way, a navela sam elemente koji imaju na to utjecaja, ipak tješi činjenica da se ljudi pa i djeca mjenjaju u nekoj mjeri naravno. Eto, na kraju moje mišljenje je roditelji trebaju mjenjati sebe pa tek onda djecu. Sorry, pisala sam na brzinu, valjda nisam falila temu, a sada imam posla, ajte živli  .
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
ma bitno mi je da sve stizem pa i s prekidima....
