Nika 24052006 -> RE: naša misija na zemlji (17.7.2011 9:45:46)
|
Kad sam kao trudnica ležala u rodilištu,sa monom u sobi je bila jedna mlada Romkinja,koja je bila sva jadna,nepismena,neupućena.Kod kuće je ostavila sinčića od 3 g,i stalno je plakala jer ga je morala ostaviti sa nekom zločestom tetom.Ja sam ju stalno tješila,na papiriću joj je netko napisao br mobitela od njezinog muža,pa sam joj davala svoj mobitel,upisivala joj broj,jer ona ne zna.Saznala je jedan dan da je ta teta ostavila malenog ispred ulaznih vrata,gdje je jadniče spavao[image]http://www.ringeraja.hr/forum/smileys/smiley19.gif[/image]...Jako sam se trudila biti joj potpora.Druge cure u sobi su mi govorile da nisam normalna,da šta se natežem s njom,ali meni nije žao ni jedne stvari koje sam učinila za nju,jako sam se dobro osjećala,baš kao da mi je dragi Bog to dao kao zadatak,odnosno kušnju,hoću li je ignorirati kao većina,ili ću joj priskočiti u pomoć...I sad ju ponekad znam sresti u gradu,uvijek me pozdravi,jednom mi je rekla da mi je jako zahvalna na svemu,a svaki puta u njenim očima vidim da joj je drago da me srela...I to mi je znak da sam svoju misiju završila onako kako je Bog tražio od mene...
|
|
|
|