|
modesty blaise -> RE: Komentirajte... (30.12.2012 9:04:20)
|
Crkveni porez otkrio bi prave vjernike, a mišljenja sam da bi to za crkvu bilo poražavajuće.
Dok plaćaju svi građani, pa i oni koji vjeru nisu nikad prakticirali, nema niti razloga da se uskladi disproporcija između statističkog i stvarnog broja vjernika u Hrvatskoj.
Danas nas vode agnostik i ateist – Ivo Josipović i Zoran Milanović. Pa kak je to moguće pitam se??? Dobili su veliku većinu glasova na izborima, formalno i po popisu stanovništva, u ne samo većinski katoličkoj nego i državi skoro unificiranog katoličkog građanstva. Prije 11 godina, 2001., kao katolici opredijelilo se čak 87,8 posto stanovništva. O prošlogodišnjem popisu nema još rezultata o vjeroispovijesti građana. Ali, izvjesno je da postoji priličan nesklad između formalnog, sigurno i tradicionalnog opredjeljivanja uz vjersko nasljeđe i prakticiranja vjere.
Sadašnji saborski zastupnik ,a svećenik u mirovini ,don Ivan Grubišić , recimo, ocjenjuje da je prosječno samo oko 15 % građana Hrvatske stvarno religiozno i živi uz vjeru. Katolička Crkva maše brojkama i njezini predstavnici stalno ističu kako je Hrvatska katolička zemlja, ali kad zagovaraju zabranu pobačaja ili zabranu medicinske oplodnje, ali i neprakticiranje seksa prije i izvan braka, onda takva stajališta ne nailaze na razumijevanje i odobravanje većine građana.
Potpredsjednik udruge Protagora dr. Lino Veljak , redovni profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, rekao nam je da diskriminacije ireligioznih ima najviše u obrazovanju i zapošljavanju. Kaže, bolan je problem djece koja ne pohađaju vjeronauk jer im nisu osigurani drugi nastavni sadržaji pa mogu jedino lunjati hodnicima. S druge strane, izloženi su podsmijehu agresivnog i netolerantnog dijela polaznika vjeronauka kojima vjeroučitelji nisu objasnili važnost ljubavi za druge i drugačije.
Veljak smatra da je u zapošljavanju nekadašnja moralno-politička podobnost komunističkog tipa nadomještena - posebno u dijelu privatnog poduzetništva -nacionalnom i vjerskom podobnošću.
Za Veljaka je rješenje za vjeronauk jednostavno. Vjeronauk bi trebao biti u suprotnoj smjeni od nastavne, ocjena iz vjeronauka bi trebala biti na posebnom dokumentu i ne bi se upisivala u svjedodžbu a u srednjoj školi bi se umjesto konfesionalnog vjeronauka uveo predmet religijske kulture kojeg bi vodili kvalificirani nastavnici koji bi bili pod ingerencijom prosvjetnih vlasti.
Don Grubišić smatra da vjeronauk treba vratiti u crkvene prostore. Jer, obitelj formira stavove svoje djece a za odgoj vjere zadužene su vjerske zajednice. »Zašto bi vjerske zajednice iskoristile školu za indoktrinaciju religijskog tipa? Ne treba škole opterećivati vjeronaukom. Neka škola ostane slobodna u tome«, kaže nam Grubišić.
Treba istaknuti i to da je puno lakše i ležernije biti formalnim vjernikom u zemlji koja je od potpisivanja posebnih ugovora sa Svetom Stolicom 1999. godine isplatila Crkvi oko pet milijardi eura. Dok taj vrlo veliki novac plaćaju svi građani, pa i oni koji nisu niti tradicionalni vjernici niti su vjeru ikad prakticirali, nema niti razloga da se uskladi velika disproporcija između statističkog broja i stvarnog broja vjernika u Hrvatskoj. Tek kad bi bio uveden crkveni porez koji je praksa u brojnim europskim državama, pokazalo bi se tko je zaista vjernik a kome je to samo komformističko i deklaratorno opredjeljenje
|
|
|
|