Krky -> RE: Da li je u redu (2.9.2011 10:59:13)
|
Pa našla sam se u sličnoj situaciji, ali ako neko dijete ne da nešto mojemu, ja ne inzistiram, a čak me i ne boli. Na meni je da objasnim svojemu da on/ona ne želi dati svoje, i osijećam se odgovornom da pripremim svoje dijete i na situacije nepravde (a pokušavam izbjeć plakanje svog djeteta time što obećam da ćemo mi kupiti kad odemo u dućan ili sl). Bez obzira na nepravdu, ne učim da vraćaju istom mjerom (npr. nećemo mi ni njemu dati). Ali moglo bi mi se desit da zbog profesionalne deformacije, pripomenem djetetu (drugom) kako mu/joj njegov prijatelj uvijek posuđuje, daje i sl. i kako se tako mogu lijepo igrati i bla...bla, i to ako već njegova mama ne reagira. Kod jako male djece (cca. do 1,5 godine, 2) to je teško, jer još nemaju razvijene te socijalne vještine, netko hoće, netko ne da i ne može mu se objasnit). Kod mene je takva stvar bila kod blizanaca, jedan je uvijek htio dijelit, drugi se ponašao kao da mu otkidaš od srca. Ovaj malac sada daje i dijeli (32 mjeseca), ali teško se odvaja od lopte, pogotovo ako je nova. Naravno da ga potičem, ali baš i ne vidim smisao da mu je sad otimam i radim scene, iako bi prokomentirala da to nije lijepo i da netko ni njemu ne treba posuditi svoje i bla...bla.
|
|
|
|