njanja
|
Evo sada malo opširnije...
Prvo, Kirky, slažem se s s tvojom teorijom o "spas u nuždi" pa ću to tako zvati da ne ispadne da pričam ružno 
Moram početi od toga da su moji roditelji radili (tata) i rade (mama ) u prosvjeti kao pedagozi/defektolozi odgajatelji i da sam cijeli život odgajana da moram poštovat učitelje (nikad profesor nije bio kriv jer sam ja dobila 3, nego ja jer nisam dovoljno učila) pa tako onda sam i prišla tetama u vrtiću...Jako sam se zapravo veselila jaslicama i da jan krene, međutim, nas su vrlo brzo počele loviti bolesti i to ovim redom: od pon-čet je bio u vrtiću, petak bi se razbolio i onda sljedećih 10 dana bez vrtića (znači petak, sub ned i cijeli tjedan), onda tjedan dana zdrav u vrtiću pa opet sljedeći tjedan čet/petak bolest....Ne moram vam opisivat kako to izgleda jednoj mladoj obitelji gdje su oba roditelja zaposlena, gdje se mama vratila nakon porodiljnog na posa i mora ponovno dokazivat i gdje deda i baka rade i nemamo nikoga za čuvat...Situacija koju nikome ne želim, u svakom slučaju.... Uglavnom, jana je bolest jako usporavala u adaptaciji, a sam po sebi je više na muža, nego na mene (zatvoren tip) pa je time adaptacija trajala PREdugo....Uglavnom u svemu tome, od samog starta smo imali 2 različite tete, jednu toplu i suosjećajnu koja je uvijek jana uzela u krilo i malo ga zagrlila (što mu je tada jako trebalo) i drugu (buba majo tema je tvoja, pa ti moram reći da tu 2. poznaješ jako dobro) se držala svojih principa da što dijete treba uzimati u krilo, neka dođe i samo sjedne za stol i slične stvari....I što se desilo....JA SAM JOJ VJEROVALA, vjerovala sam da 18 mjesečno dijete mora biti dovoljno zrelo i presretno što ga mama ostavlja u vrtiću i što ga nitko neće uzeti na 3 sekunde kada dođe da ga pomazi, a nisam vjerovala vlastitom djetetu da njemu navedeno treba....Osim toga, ima i previše stvari koje su sada prebolna tema i previše bi trebalo da pišem, koje sam istoj teti vjerovala i time POGRIJEŠILA jer je moje dijete evidentno time gubilo, a ja nisam toga bila svjesna....Desila se u 12 mj 1 situacija u kojoj sam ja pukla i porazgovarala s dotičnom tetom nakon koje se ona promijenila (to je već bila janova 2. jaslička godina) i nakon čega sam rekla da sljedeći razgovor vodimo s ravnateljicom, ako se ona ne promijeni. Uslijedila je promjena, čak i njeno priznanje da "nije bila poštena prema malome" (iz povjerljivog izvora) i priznanje meni da se oko Jana više treba truditi (tipo, oni su svi željeli mjesiti tijesto, a jan nije, jan je htio trčati i to je bio jako velik problem)..... Tu 2. godinu smo završili u slozi sa tom tetom, Jan se užasno nabolje promijenio i sada dolazi jakoooo zadovoljan u vrtić (3. vrtićka godina)..... Ljetos sam od 2 mame saznala da svi s istom tetom imaju problema i da su čak 2 djece preseljene u 2. grupu radi nje.....
Eto, buba Majo, znam da ćeš znati o kome se radi i mislim da ćeš potvrditi moju teoriju i da nisam jedan od onih čangrizavih roditelja čije je dijete najbolje na svijetu, a odgajatelji su niš koristi.....Nikad se nisam tako postavila jer kako sam rekla, nisam zbog mame i tate koji rade to što rade tako odgojena, ali da možda jesam, možda bi se Jan puno bolje ranije socijalizirao i za njega bi sigurno bilo bolje.....Još nešto ljetos je Jan imao 2 zamjenske tete, a jena od njih (majo Teta I. mi je rekla: čestitam mama imate jedno jako emotivno i toplo dijete, a naša teta nam nikad tako nešto ni slično nije rekla....
U svim ovim problemima, čak i kada je tata išao u penziju nisam pomislila ispisati Jana iz jaslica, tražia sam stalno odgovore u sebi, da li to što teta govori je ok, da li to što Jan traži je ok i našla sam ga nakon punih 18 mj konstantnog vrtića.....I nisam nezadovoljna, ali čisto sam ljubomorna kada Ruža kaže da njeno 3-godišnje dijete svaki dan i dalje dočeka teta da ga primi u krilo jer mi je to predivno... Neka djeca nemaju tu potrebu, ali neka imaju i zašto im u toj maloj osjetljivoj dobi to ne bi bilo na 2 minute pruženo....teti tako malo, a djetetu tako puno.....
Inače, ukolikjo budem imala 2. dijete čvrsto sam odlučila da ću ga do 2 godine prištedjeti jaslica, snaći ćemo se za tetu čuvalicu ako deda i baka ne budu u mogućnosti....
_____________________________
JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!
"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-
|
Ringeraja.hr koristi "kolačiće" za pružanje boljeg korisničkog iskustva, praćenje posjećenosti i prikaz oglasa. Postavke prihvata kolačića podesite u vašem internet pregledniku.
Saznajte više.
Odštampaj
......ja se divim tetama kako su uopće opstale sa mojom kćerkom....ona je bila hiperaktivac, mene vrtić spasio , hvala tetama na strpljenju
