angel@ -> Kako preboljeti... (18.2.2013 15:00:00)
|
Drage moje cure već danima se mislim kako bi otvorila ovu temu,ukratko ću pokušati napisati ono što me muči.... Naime kad sam bila mala izgubila sam tatu u prometnoj nesreći... otišao je na put i na povratku kući doživio je prometnu nesreću,a imao je samo 35 godina... kako tada nisam shvaćala ništa što se tada događalo oko mene,bile su mi ne pune 3 godine oca nisam upoznala u pravom smislu te riječi i od njega danas imam samo slike,ali iz priča znam da me jako volio i živio za mene... danas imam 25 godina i otac mi nedostaje svaki dan sve više i često plačem dok gledam te slike,sa vječnim pitanjem zašto se to baš meni moralo dogoditi kad sam imala najboljeg oca na svijetu? Taj gubitak je svaki dan sve veći jer se mama ponovno udala,ali odnos sa očuhom mi nikad nije bio dobar jer je čovjek koji brzo plane i sposoban je na sve,čak je pokušao i mene naučiti seksu u smislu da me dirao,moja majka to nikad nije saznala jer je pod njegovim utjecajem tako da mi ne bi ni vjerovala... zbog svih događaja iz djetinjstva oca se često sjetim i par puta sam ga sanjala tj.njegov sprovod i da razgovaram s njim i molim ga da se vrati i da me ne ostavlja i plačem u snu i molim ga... dolazim u takvo stanje da nisam ni svjesna svega,znam samo da njega vidim i da mI užasno nedostaje.... Sad sam odrasla i udana,brak mi je odličan ja i mm se slažemo odlično i uskoro ćemo biti i roditelji tako da sam sa te strane mirna...i sretna naravno,ali me iz dana u dan muči stvarnost da mog oca nema i da ga ne mogu vratiti... noći su mi najteže jer se budim sva uplakana ....
|
|
|
|