|
sparkle -> Potrebni su mi vasi savjeti i pomoc.. (14.7.2013 17:55:36)
|
Drage buduce i sadasnje mame (takodjer i sve zene ili cure koje to zele) nalazim se u zivotnoj situaciji gdje sam skrhana od boli i tuge i ne znam sto da ucinim.. Ispricavam se unaprijed na malo duzem uvodnom postu ali zelim vam samo reci istinu i nesto vise o sebi..naravno da su misljenja uvijek podijeljena i ne zelim sad kriviti nikog drugog za ovo sto se meni dogodilo vec sam i ja sama kriva koliko i drugi.. zasluzila sam kritike koliko i sazaljenje..
Imam uskoro 31god i rodjena sam u Dalmaciji tocnije Zadar,kad sam bila dijete tj. 9god poceo je rat i moja cijela obitelj je izbjegla prvo u Knin a kasnije '95 u Vojvodinu. Sve sto smo imali u Hr nam je poruseno do temelja no sad prica o izbjeglistvu i taj dio mog zivota je nepotreban pricati..uglavnom ja sam zavrsila srednju skolu u Srbiji i sa nepunih 19god odlucila se otici iz nje jer nemam bas lijepa sijecanja na sve sto je bilo ni tamo.. Otisla sam sama u Svicarsku gdje nisam imala rodjake niti poznanike vec sasvim slucajno nasla jednu obitelj iz ex Yu kojima sam cuvala dijecu.. od tog ljeta 2002 do dana danasnjeg sam se tako snalazila sama,prolazila sito i reseto,radila i borila se sama samcata i bez obzira na sve nisam uspijela srediti svoj status tj dobiti sve potrebne vize zato jer je jedini nacin za to bio i jos uvijek je ako se udam a ja sam iskreno i naivno vijerovala da cu sresti svog "princa" i da ce sve ici na jedan iskren i normalan nacin a ne zbog neke koristi i kompletnog sredjivanja samo mog zivota..
znam da ima tisuce ovako tuznih prica kao moja gdje su ljudi dozivljavali probleme i samo negativno ali nisam jos zavrsila moju pricu..prije mjesec ipo dana mom tati je pronadjen rak debelog crijeva kao i jetre..operiran je i sad jos uvijek ziv ali pitanje je dokle.. moja mama ne radi niti oni oboje imaju penzije... oni su godinama prodavali na pijaci sto ustvari moja mama i sad radi cisto da bi imala najosnovnije..brat je zaposlen u skolstvu i dobija placu 2 puta u godini tako da i oni se pitaju kako ce sad pogotovo sa tatinom novonastalom situacijom..
a ja.. ja sam drage moje ostala trudna sa covijekom koji ne zeli ni da cuje za dijete.. u pocetku mi je skidao zvijezde sa neba i govorio kako zeli samnom obitelj i buducnost..govorio da me voli svaki dan i ja glupa i naivna vijerovala sam da je napokon to onaj pravi..poceli smo zivjeti skupa i nakon niti mjesec dana upoznala sam njegove roditelje.. oni su me prvo izljubili,ismijali se samnom a nakon par dana kad im je rekao kako sam ja ovdje tako dugo godina bez papira otjerali su me kao psa i pretnjama sam morala prestrasena otici od njega.. on je u pocetku plakao samnom i govorio kako ne moze da izgubi svoje roditelje i familiju jer jer vec imao neke svadje u proslosti,pricao kako ce mi pomoci i da ce me cekati kad sredim te papire ali kad je cuo da sam trudna i on sam je postao kao i oni.. rekao mi je da imam dvije mogucnosti a to su 1. prekiniti trudnocu sto prije 2.mogu ja zadrzdati dijete ali kad se rodi on ce svijet prevrnuti i sve uciniti da dobije starateljstvo nad njim jer ja i onako nisam sposobna financijski..
sto reci nakon ovog svega.. [sm=smiley13.gif]
meni je san da budem majka i imam svoje dijete..nakon muke sa hormonima,stitnjacom i prosle godine izostankom mjesecnice od cak 8 mjeseci ovo mi je mozda zadnja sansa za to.. mozda ako prekinem sad vise nikad ne budem u mogucnosti da zacnem dijete jer nije meni tako malo godina a nakon ovolikog stresa i uzasa prozivljenog kako vijerovati u nesto bolje..
ja u hrvatskoj kao sto rekoh nemam dom,nemam ni gdje zivjeti..nemam zdravstveno,nemam nikoga.. jedino sto me veze za Hr jeste ta putovnica i to sto sam se rodila i zivjela kao dijete.. moji su jos uvijek u Vojvodini i jedino sto od njih imam je mamino razumijevanje..brat mi kaze da trebam prekinuti trudnocom jer kud cu ja jos sa dijetetom..kako prehraniti sebe i njega.. u takvoj situaciji ocu dijeteta nece biti niti malo tesko da mi uzme dijete s obzirom da je on drzavljanin Svicarske i ovdje ima posao,stan i svaku prednost za razliku od mene..
jos jednom oprostite na ovako opsirnoj prici o sebi ali u ovom trenutku doista ne znam sto da uradim sa sobom..bojim se svega sto dolazi sto bas sve prolazim sama a nikog nije briga zamnom niti imam bilo koga da me zastiti..zagrli..
PS. nisam znala gdje otvoriti temu ali u svakom slucaju ja bih bila najsretnija zena na svijetu da mogu nastaviti normalno trudnocu i zdravo se poroditi ali takodjer zadrzati dijete.. samo sto sam ja bukvalno na ulici bez igdje ikoga..ja uopce kao da ne postojim jer tolike godine sam negdje neregestrirana..
sto bi vi ucinile na mom mijestu?
|
|
|
|