|
RE: Moja porođajna priča, studeni 2013. 12.11.2013 13:38:47
|
|
|
|
daze
|
Ringerajin korisnk: daze Datum: 05.02.2013. Vrsta poroda: prirodni porod Broj dana u rodilištu: 3 Rodilište: KBC Split Ocjena rodilišta: 3 - novo splitsko rodilište je super sređeno,dvokrevetne sobe i wc uredni, ali me razočaralo ponašanje i pristup pojedinih doktora i sestara Moja porođajna priča započinje 5.2.2013. u ranu zoru. Oko 5 sati ujutro sam se probudila i ne mogu zaspati...Ležim u krevetu još nekih sat vremena budna i odlučim se ustati i skuhati mm kavu prije posla kad već san neće na oči. Krenem put kuhinje kad odjednom osjetim curenje, u prvi mah sam pomislila da mi je "pobjeglo",al vrlo brzo mi postaje jasno da je zapravo pukla plodna voda i da naša mala princeza,prvo dijete uskoro stiže. Ulazim u sobu i kažem mm: "Diži se gotova je kava!", na šta on samo promrmlja i nastavi spavat. "Diži se,gotova je kava i pukla mi je plodna voda,krenilo je!" Nikad se brže nije digao iz kreveta i obukao se. Nisam imala trudove,a plodna voda je lagano curila tako da sam još popila i kavu,pregledala torbu za rodilište i lagano se uputila. Prvo nas je recepcionar u rodilištu krivo shvatio i poslao da čekamo pred vrata gdje se pregledava plodna voda,da bi nakon 10 min ja povikala da nije valjda da žene koje rađaju moraju čekat red pred vratima. Srećom me je čula jedna gospođa i uputila na pravo mjesto, pozdravila sam se s mm i krenula u predrađaonu. Kako trudova još nije bilo i nisam bila ništa otvorena u 10g su mi dali gel,pa nakon 3 sata ležanja i laganih trudova je slijedio klistir i tuširanje. E, tu me već počelo ozbiljnije bolit tako da sam govorila da neću više nikad,da mi je to prvo i zadnje itd. Još gore mi je bilo što se u predrađaoni čuju urlici i psovke žena u boksevima tako da mi je malo falilo da se okrenem i pobjegnem glavom bez obzira =) U 14h me stavljaju u boks i ostajem sama. Vrlo brzo sam shvatila da od vikanja i naprezanja nema ništa,nekako mi je bilo lakše zatvoriti oči i pokušat opustit tijelo koliko god je to moguće. Kad bi me uhvatio trud sam brojala dok ne prestane i čekala drugi. Na kraju su se svi dežurni doktori skupili u moj boks i čudili se kako sam mirna, pitali me imam li ja uopće trudove jer im se činilo da mirno spavam =) Sporo sam se otvarala, tako da mi je babica kojoj je smjena bila gotova u 15h prije odlaska rekla: "Ti si prvorotka,sporo to ide,vjerojatno nećeš prije ponoći." Mislim se u sebi, mogla si to i prešutit i pustit me da živim u uvjerenju da samo šta nisam, a ovako gledam na sat i mislim se da me čeka još 9-10 sati bolova. Al i dalje držim zatvorene oči i razmišjam kako mi je sutra rođendan i kako je cura možda odlučila izać baš sutra na mamin rođendan, pa nema veze, izdržat ću sve za svoje malo zlato, a onda ćemo lijepo za vikend bit zajedno doma i jesti moju rođendansku tortu. =) Kako sam bila uvjerena da doslovno neću do sutra rodit, baš me iznenadilo kad je doktor u 17h rekao, otvoreni ste 10 prstiju idemo sad tiskat. Prva dva truda sam propustila jer sam valjda "krivo" tiskala pri čemu se doktor dobro izvikao na mene. Mislim, prvo mi je dijete, u šoku sam, neznam di mi je glava a ti se dereš tu na mene da neznam tiskat ko da sam u najmanju ruku rađala 5 puta. E onda me uhvatio bijes i stisla sam svom snagom i moja mala mrvica je ugledala svjetlo dana =) Apgar 10/10, gledam je onako malu i crnu i razmišljam kako je prekrasna. Mazile smo se u boksu još 2 sata, pa su nas premjestili u sobu. Ležala je u krevetiću i blaženo spavala, a ja sam je gledala još uvijek u nevjerici da sam postala mama. Sutra dan je uz čestitke za rođendan pristiglo i mnoštvo čestitki za rođenje prekrasne djevojčice kojoj je danas 9.mjeseci, i svi su redom konstantirali kako sam za rođendan dobila najljepši mogući pokolon. A ja ne mogu a da se ne složim, uistinu sam dobila najljepši dar s neba, moju Manuelu!
_____________________________
05.02.2013. - Manuela, dar s neba
|
|
|