keyt
|
Pozdravljam sve na parlaonici i mislim da je ovo dobra ideja Evo moga iskustva s jaslicama u koje je moja El krenula u rujnu 2013. sa 13 mjeseci, a odmah ću reći jaslice definitivno. MM i ja smo puno dvojili oko jaslica ili dadilje, a jaslice su u startu presudile iz razloga što bi djetetu bilo jednako teško prilagoditi se na nepoznatu dadilju kao i na tete u vrtiću, što se zapravo navodi kao i najveći nedostatak jaslica – prilagodba. No, blaga prednost dadilje u ovom slučaju bila bi djetetov poznati teren, ako bi dadilja dolazila kući. Druga stvar koja je presudila jest ta da su jaslice uvijek na raspolaganju, a u slučaju dadilje potreban je 'back up' u slučaju da se dadilja razboli i slično. Treća stvar koja je presudila je moj predosjećaj da mi je dijete sigurnije u instituciji nego samo s jednom osobom. Tu prvenstveno mislim na (dobro, možda sam malo paranoična), što ako dadilji pozli, spotakne se i nezgodno padne, ako se djetetu nešto dogodi, a ne mogu biti 100 posto sigurna bi li dadilja u djeliću sekunde trezveno reagirala… I četvrta stvar koja je presudila za jaslice je druženje s djecom, bez obzira što se tvrdi da se oni ne znaju igrati do treće godine i boravak izvan kuće jer u slučaju ružnog vremena, djeca su osuđena na zatvoreni prostor. El naprosto ne podnosi provesti doma čitav dan, a na to bi zimi gotovo bila osuđena da je čuva dadilja. U jaslicama imaju puno dodatnih sadržaja u zatvorenom prostoru. Danas moja 20-mjesečna curica stalno spominje prijateljicu Doru, prijatelja Julijana, obožava tetu Mariju i općenito obožava jaslice, svaki dan pjeva neku novu pjesmicu, jede sama kao velika, a jučer je na igralištu strpljivo čekala u redu za „vožnju“ autićem na kovanice jer je u jaslicama naučila da se treba čekati u redu. Jako je bitno da se kvalitetno odradi prilagodba za jaslice, nama su bila optimalna dva tjedna, da se krene ako je moguće odmah s početkom školske godine jer tada je čitav sustav podređen prilagodbi nove djece. I još nešto, jednako su plakala i jednako nisu plakala nova dječica svih dobi, od godine, dvije i tri, čak mi se na licu mjesta učinilo da su se lakše privikli jednogodišnjaci. Sorry, što sam malo preduga
|