evanoi
|
mame, čiji klinci se sami uspavljuju, zanima me sljedeće... moj štrumfić ima 16 mjeseci i želimo ga naučiti da (bar) navečer sam zaspe u svom krevetiću. prošlo ljeto, kad je imao cc. pola godine, to nam je i uspjelo, relativno lako. cijeloljeto je bilo tako, i onda su počeli zubići i gotovo. do sada smo ga uspavljivali u naručju, zaspao bi brzo, u roku 10min i onda bismo ga stavili u krevetić. no, maleni više i nije tako maleni pa ruke bole sve više uglavnom, odlučili smo ga početi opet učiti da sam zaspe. prvu noć - nikako, udri u plač. uzeli ga u ruke. 2.noć - super, nakon prešetavanja po krevetiću i brbljanja sto na sat, zaspao je sam nakon sat vremena. 3. noć ista stvar, s razlikom da se puno prije smirio, tj. puno je manje hodao po krevetiću, a više ležao i vrtio se. 4.noć - nakon pola sata aktivnosti (hodanje, ležanje, klečanje, brbljanje) plač. uzmemo ga u ruke, zaspi u roku 1 min. 5. noć - super, zaspao opet sam. i, danas, 6. noć - jako se brzo smirio; "šetao" po krevetiću možda 2 min i odmah u vodoravan položaj. ali nakon pola sata prevrtanja, počeo plakaaatiii.... isprve sam ga samo mazila i pričala mu, ali nikako se smiriti. na kraju sam ga uzela u ruke, odmah se smirio i zaspao. pitanje glasi: je li neka imala slično iskustvo? je li se klinac svejedno (unatoč tome da ga, kad plače, uzmeš u naručje) uspio u nekom normalnom roku naučiti sam zaspati? to pitam jer kad čitam stručnu lit., uvijek nalazim na ono "nikako ne uzimati ga u ruke, ni pod razno". sad se mučim između toga i između onog što mi kaže srce, a to je da ne puštam malenog da tako plače. ne vjerujem da je bio preumoran pa da je zato plakao, barem ne noćas jer je preko dana odspavao svoja (dobro, nešto kraća) dva spavanja...
|