Telomera -> Koliko ste društveni? (12.8.2014 18:50:19)
|
Nova sam na ovom forumu i trenutno poprilično zauzeta pa nisam (priznajem) detaljno pretražila forum da vidim jeste li već raspravljali o nečemu sličnome. Čini mi se da sam poprilično nedruštvena pa bih voljela čuti jesam li u tome usamljena. Meni se moja nedruštvenost uglavnom sviđa i nemam je potrebu mijenjati, no čini se da svima drugima to na neki način smeta... O čemu zapravo govorim? Sve su moje prijateljice, a i moja sestra, uvijek trebale društvo za sve - otići na WC, kupiti kruh, platiti račun... Ponekad čak znam reći da moja sestra ima svitu koja je posvud prati. Ja ne. Najviše sam i najčešće bila sama. U školi, na faksu, poslije toga. Ne da nisam imala prijatelje, ali sam naprosto smatrala da mi ne treba društvo za otići u knjižnicu. Nekima treba. Danas najviše volim biti doma. Moj muž i ja smo prije djeteta vrlo često bili doma. Najčešće sami. Ako nismo bili doma, onda smo bili u šetnji ili kupovini. Opet samo mi. Sad imamo dijete i opet smo najradije doma. Za razliku od nas, čini se da nam je dijete društveno... To me malo plaši [sm=smiley1.gif] OK, naravno da vodimo kćer u šetnju, u park, naravno da se igra s drugom djecom itd., ali mene to sve tako jako umara. Mrzim te parkiće. Živciraju me druge mame koje bi ćaskale. Živciraju me susjedi koji ćaskaju u liftu... [sm=zmeden.gif] Htjedoh također reći da mi je bitno vrijeme provedeno s mojim djetetom, nasamo. Zar mora sve svoje budne minute provoditi u nekakvom društvu? Zapravo, ova moja nedruštvenost ima još dalji doseg. Recimo, imamo neke prijatelje i rodbinu koji su nam dragi i s kojima se rado vidimo. No, ni njih ne mogu prečesto viđati. Na kraju se dogodi da se sa svakim od parova s kojima se družimo vidimo dva-tri puta godišnje. Nama je to sasvim OK. Ispada da drugi ljudi nisu takvi, nego da se viđaju stalno, npr. jednom tjedno. [sm=smiley3.gif] Pomisao da mi netko iznenada dođe kad se sjeti, svaki dan... čini me... jako nervoznom. Kod mene se uvijek mora najaviti. Ne zbog spremanja i čišćenja, nego zato što se moram psihički pripremiti na društvo u stanu. Također, gdje god idem, najavim se. Joj, i ta druženja... Proslave rođendana, svadbe, okupljanja ovakva onakva... Nikad to ne organiziram, a tuđe izbjegavam kad god mogu. I ne znam zašto je kod nas normalno da moraš dati jesti svakom tko ti dođe. Ja ne očekujem hranu kad negdje idem, niti je nudim kad netko meni dođe. I tu sam čudna, očito. Ima li još ovako izgubljenih slučajeva ili sam stvarno primjer za udžbenik? [sm=zmeden.gif]
|
|
|
|