|
Anoniman -> RE: Ja sam ja i cijeni me takvu!!!!!!!!!! (4.2.2015 13:33:37)
|
Uf,uf, uf.... čini mi se da ću napisati jedan dugi odgovor. Prvo sam razmišljala andy želim li tvoj odgovor uopće komentirati ili ne jer ovu temu sam otvorila ne da bi se mi međusobno svađale čiji stavovi su bolji već da bi zajedno rekle da je dosta da osuđujemo jedni druge. Ni ovdje,a ni na našoj temi niti jednom nisam rekla nešto protiv tvojih uvjerenja jer na to nemam pravo, mogu se slagati ili ne slagati, ali ne te i osuditi ili ne daj Bože vrijeđati kao ti sada mene. Ako me nisi osudila na našoj temi nakon iznošenja svoga stava o početku moje dohrane kao majka koja ne osuđuje i koja kaže da ima jako puno savjeta o dohrani trebala si me i savjetovati tj. reći mi da ne slažeš sa tako ranom dohtanom, ali ako već krečem sa njom mogla si mi dati savjete oko početka dohrane (ako već sama kažeš da o tome puno znaš) i onda te nikada ne bi prozvala što si me tamo osudila već bi ti se zahvalila, a sada me osuđuješ i ovdje. Ne vidim razloga da napustiš ovu temu, ili općenito forum samo zato što neke od nas ne dijelimo tvoje mišljenje, pa bože moj sve smo različite i zato smo ovdje da čujemo međusobna iskustva i da prihvaćamo ona koja nam odgovaraju te odbacijemo ona koja ne, a ne da napadamo jedna drugu ili govorimo kao ti „ako ti je dijete na ad-u jer ti je tako lakše kada dobije atopijski dermatitis pitaj se od čega“. Ja ne osporavam to tvoje znanje, zapravo ne znam koliko ga imaš jer te ne poznajem, ali ovo što te poznajem mogu reći da si ti jedna od onih Majki iz ovoga bloga koja osuđuje ostale majke, svoje neistomišljenice, i zbog kojih sam otvorila ovu temu da im kažemo da je dosta.
Naime, ni ja baš nemam vremena da razmišljam o Majkama i majkama, i nikada to nisam činila nego sam uvijek radila po onome što sam smatrala najboljim, ali kada sam pročitala blog odlučila sam i ja nešto reći. Naravno da sam bila svjesna da će se pojaviti netko kao andy koji će samo dokazati da je blogerica imala pravo, i mislila sam si zašto gubim svoje vrijeme na ovako nešto, ali po prvi puta to želim jer ako samo budemo šutjele i trpjele da nas šačica ljudi osuđuje zbog nečega što radimo i načina na koji radimo onda im samo dajemo krila, a to nikako ne želim. Htjela sam otvoriti temu gdje ću mogu reći i pitati sve što me zanima bez da ta tema ode u krivom smjeru i u prepucavaje već da zaista dobijem vaša mišljenja jer nitko od nas nije napametiniji.
Andy, a ti ako nisi majka koja osuđuje one koje su različite od nje nećeš bježati sa ove teme ili foruma u carstvo svojih facebook prijatelja za koje sam uvjerena da su tvoj istomišljenici, već ćeš ostati ovdje sa nama i kada već kažeš da znaš puno o trudnoći, porodu, dojenju, i drugim stvarima o kojima ovdje pričamo davati nam savjete o tome, ali bez ovog tvog osuđivanja i nametanja kako je tvoje najbolje, jer vjeruj mi ne postoji savršeno. I da sretno sa pisanjem knjige, ali mali svajet mislim da će ti puno više žena kupiti tu knjigu, ako ih u njoj ne budeš osuđivala i nametala svoje mišljenje, već ako budeš pisala za sve majke ili one koje to žele biti o svemu što nas interesira veano za našu djecu. Također se nadam da se neće raditi o nekoj stručno knjizi ( pod time mislim prepisivanje sadržaja iz drugih knjiga) već da ćeš i sama provesti neko istraživanje i onda potrkijepiti njime te svoje stavovoe npr. zašto je tvoje vegantsvo bolje od mog svejela i tada ću sigurno kupiti tu tvoju knjigu i pročitati je. Sretno.
Još želim samo reći na ovu temu da me jako ljuti što žene troše toliko puno energije na osuđivanje drugih žena, od toga kako izgledaju, šta jedu, rade li ili ne i druge slične stvari, ineteresira me šta smo mi žene zaista same sebi toliki neprijatelji i zašto se ne ujedinimo da se izborimo za bolje sutra. Evo recimo moj muž radi u turnusu (12, 24, 12, 48), a ja radim smjenski (znači i jutarnje i popodnevne i noćne smjene). Živimo u Zagrebu gdje nemamo apsolutno nikoga od obitelj (ni roditelja, ni braće i sestara, nikoga). Imamo samo prijatelje koji imaju svoje poslove, djecu i svoje obveze. Kada sam se vratila raditi poslije rođenja prvog sina nekako smo uspjeli uskladiti te naše smjene jer maleni je bio u jaslicama samo tri mjeseca, a on da sam ja išla načuvanje trudnoće pa je bio sa mnom kod kuće, ali ja već sada ramišljam što mi je činiti kada se vratim na posao. Doći će dan da ćemo i muž i ja raditi noć, ili on cijeli dan, a ja popodne, pa kuda ću ja sa svojom djecom. Ok, prijatelj će mi ih uzeti jednom, dva put, pet put, ali neće, a i ne mogu oni stalno brinuti o mojoj djeci. Nemam novaca da plaćam dadilji čuvanje djece, jer ako ću plaćatai dadilju bolje da ili ja ili muž damo otkaz i sjedimo doma sa svojom djecom jer financisjki na isto dođe, a to si nijedno ni drugo ne mogu priuštiti. Zakon o radu nas tu ne štiti niti malo, jedino moramo dati suglasnost za prekovremeni rad (neću Vam ni reći kako su mi šefovi regirali kada sam mu jednom rekla da mu neću ostati prekovremeno jer mi nema tko po dijete u jaslice jer je muž radio, a jaslice se zatvaruju, pa kada sam mu rekla da neću ostati jer po Zakonu imam pravo ne ostati, ajme majko). U firmi imamo interni naputak koji kaže da šef roditelju maloljetnog djeteta treba omogućii rad u prvoj smjeni, pa kada sam za to predala zamolbu šef mi je samo na nju napisao odobreno, a onda mi je rekao „samo da znaš da tako sigurno nećeš raditi“. Moj je bio Božić, Nova Godina, a da ne pričam kako sam mijenjala smjene. Nisam se previše tim opterećivala jer muž i ja smo se krpali kako smo znali i mogli, a i radili smo na drugoj bebi pa sam znala da me uskoro neće biti na poslu, ali sada kada se sjetim povratka na posao hvata me strah kako ćemo mi to. Pa se pitam gdje su sada sve te feminističke udruge i zašto se ne bore za ovakva prava žena, za pravo žene ili oca djeteta da ne mora birati između egzistencije svoje obitelji i odlaska po dijete u jaslice, zašto ne bi postojale i jaslice koje rade popodne, gdje je tu država koja promiće natalitet, pa ne da ocu na bolovanje za starije dijete jer je majka na proodiljnom zbog mlađeg djeteta koje je također bolesno. E za to se drage žene trebamo boriti, ne za to hoćemo li dojiti, dohranjivati, koristiti pelene i druge slične stvari. Zbog toga sam otvorila ovu temu da jedna drugoj pomognemo svajetima kako ovakve stvari prebroditi, a ne Andy radi tvoga komentara o dohrani, ali on je taj koji potvrđuje da mi žene samo potkopavamo jedna drugu umjesto da se borimo za ono što nama svima majkama i onima koje će to biti te njihovim obiteljima ide u korist.
|
|
|
|