|
tišina -> RE: Odbrojavanje - veljača 2017. (1.3.2017 21:36:49)
|
Cure, niste ni svjesne koliko mi ove vase rijeci podrske I savjeta znace.
Nismo nista konacno rijesili, pokusali smo stvari sagledati iz vise perspektiva, napokon smo uspjeli smireno razgovarati. On je shvatio svoju pogresku u komunikaciji sa svojim roditeljima (kad oni o meni drobe sto nema veze s vezom a on suti..).
Perlice, da razliciti smo svjetovi, u pravu si. Komprimis nam mozda zivot baci na stol.. nezz, oboje radimo s tim sto je moj posao nesiguran. Ako ja ostanem bez posla nezz sto cemo...
Mini bav, pokusavamo razgovarati. Satima pricamo o svemu, uvijek se nekako dogovorimo dok se oni ne dodu s komentarima. No, meni nikad nece reci, nego tek njemu kad mene nema u blizini. On ima nekakav prejak osjećaj duga, odgovornosti i poslušnosti prema njima da ja to ne mogu pojmiti..
Govorimo oboje svoje razloge ali ima toliko varijabli oko svega da je nenoguce nekim konacnim dogovorom sve pokriti.. :(
Hajdi, toliko je sve slozeno da nekad mislim da ce zbilja trebati neki novi izvanjski razlog kojim cemo ovo rijesiti pa na koji god nacin. U svoj ovoj vikend svađi sam mu rekla i da hoću razvod. Nije me bas ozbiljno shvatio. Nezz, vidjet cemo sve...
Mali anđeo, mislim da je njemu problem taj odnos s roditelja. Kao da je prejako vezan uz njih i cijeli zivot osjeca dužnost prema njima i njihovim idejama..
Pinky, da prekratko smo u braku za takve stvari... prije braka smo zivjeli zajedno skoro 3 godine i covjek bi rekao da smo do sada vec sve rijesilo. Iako i jesmo, gledali smo nekretnine, planirali sveee dok se to s njima nije zbilo...
Lourdess, drzim se, moram. Stali smo na loptu, mozda se sad malo vise i bolje razumijemo, ali tema nije gotova. A kako njemu objasniti da o nasem životu trebamo odlučivati mi i samo mi, to ne znam. Bojim se da ce trebati puno vremena da se on potpuno osamostali od njih...
Leilani, pogodila si bit. Dug, osjecaj duga prema njima je ogroman. Uz dug tu jos ide i autoritet, poslušnost, odgovornost. Iako, da budem fer, on je poceo zivjeti sa mnom, daleko on njih usprkos njihovu protivljenju tako da je tu ipak uspio malo se tome oduprijeti.. vidjet cemo. Rano je da prosudim..
Papucice draga, koliko razumijevanja u tvom postu. Imam 31, god. On 29. Zivim skupa 3 godine, u braku 6 mjeseci. Obožavam ga zbig svih njegovih vrlina koje mogu u sred noći reciturati. Toliko puta mi je bio potpora i podrška da ovo... Situacija nam je specifična, sad oboje radimo ali je meni posao nesiguran, njemu nije. Bez mog posla ovdje, ako dignemo kredit, smo u velikooom problemu... tesko je reci ista, jos gore donositi konacne odluke kd imas uvid u sve strane.. zapravo, ne boli mene toliko selidba i činjenica da mozda necu imati posao (jer ga i ovdje mogu izgubiti) nego činjenica da su se stvari preokrenule zbog njihova stajališta...
Daxy, vidiš sto se dogodi kad mi das da pisem o cemu zelim. [sm=smiley36.gif]. Morat cemo nesto rijesiti, nezz kada i kako. Sad smo stali s time, malo se odmoriti od svega, razbistriti glavu i vidjeti kako ce se okolnosti odvijati...
Jos jednom, hvala vam na svakoj rijeci razumijevanja, savjeta, potpore. Uzivo nemam s kim porazgovarati o tome. No, dosta o ruznim temama ipak je ovo dio za potporu trudilicama. Ljubim vas sve!! [sm=smiley1.gif]
|
|
|
|