[Sadržaj poruke je obrisan]

To je istina, na zalost. Imala sam priliku zivjeti u inozemstvu neko vrijeme, tamo odrasli ne kritiziraju djecu cak niti 10% od onoga koliko ih se kritizira ovdje u Hrvatskoj. Odrasli su ovdje nestrpljivi, starija rodbina ocekuje od 3 godisnjaka da donosi zakljucke i da se ponasa kao i oni. Netrpeljivost i manjak pozitivnih emocija je strasan. Dijete treba usmjeriti prvenstveno primjerom.

mrzim kritike, toliko sam ih dobila u životu, brate mili nikad ništa ne valja...

danas isto, obukla malom duge gaće, mmama kaže da sam trebala kratke...i tako u nedogled...i oduvijek...
ne kritiziram svjesno, zaista pokušavam usmjeravati, ali tko zna koji obrasci ponašanja su mi ostali usađeni...
hvala na ovom članku, osvijestit ću taj dio u odgoju...

_____________________________

Ča je život vengo fantažija....

Super članak....

_____________________________

Nika 26.08.2009.

[Sadržaj poruke je obrisan]

kritike to smo mi sve ovdje cure
kritika je MISLJENJE O NECEMU
samo ovaj covjek ovdje naglasava KRITIZIRANJE....A TO JE JAKO LOSE...
i stalno je u pravo totalno

KRITIKA JE MISLJENJE I TO JE O.K.
ALI KRITIZIRANJE JE JAKO JAKO LOSE....
o da i te kako su nasilje i FORSIRANJA DJECE NA ONO STO SAMI RODITELJI ZELE UOPCE NE PITAJU DJECU STA VI HOCETE...
to sam mrzila ODUVIJEK
i kod svojih roditelj...

uf, jesam...prošla sam to u životu od svog tate. sreća pa sam inatljiva i volim baš dokazati suprotno pa me kritike nisu pokopale. Domija ne dam kritizirati iako vidim na svom tati da je počeo i njemu pametovati. Kad on nabaci kritiku tipa e jesi smotan, ja samo pogladim Domija po glavi i kažem "sine, možeš ti to, probaj ponovno..hoćeš da ti mama pomogne"  Moj tata se taj tren povuče.

_____________________________

Dominik - 18.2.2009.