Čitala sam nedavno jedan članak o odgoju koji mi se stalno mota po glavi. Bilo je riječi o tome kako  danas imaju mladi sve više psihičkih problema i da se sve teže snalaze u teškim životnim situacijama, kako nemaju vlastite osobnosti i ne znaju misliti svojom glavom. Uzrok tome je u odgoju. Roditelji sadašnjice žele da njihova djeca imaju sve i odmah im probaju ispuniti svaku želju i spriječiti da dožive bilokoji stres ili traumu. Kao primjer je navedena situacija s grčevima i plačem bebe, gdje mame odmah traže čudesni lijek kako djetetu olakšati bol iako su grčevi znak sazrijevanja probavnog sustava a po drugoj strani sazrijevanje osobnosti gdje se organizam postupno privikava na stresne situacije kasnije.

Najgori oblik odgoja je permisivni odgoj, gdje se djetetu u svemu udovoljava i gdje nema nikakvih granica. Takvo dijete se ne nauči snositi poslijedice za svoje greške i ne postaje odgovorna osobnost. Ako je dijete naviknuto samo na pozitivnu okolinu bez svake traume zbog granica, onda će psihički kolabirati kod najmanjeg problema kao odrasla osoba.

Drugi uzrok je današnja tehnologija koja na kratko vrijeme zadovoljava sve želje djeteta, te uzima mjesto radnim navikama koje donesu dugoročno zadovoljstvo.

Nadam se da vam je jasno što sam htjela reći... Što mislite o tome?

< Poruku je uredio mirna -- 21.2.2011 21:35:11 >

Malo sam preumorna za reći nešto pametno, ali u principu se slažem s tvrdnjom da se današnjoj djeci u svemu udovoljava i da to nije baš dobro. Nisam ja za batine ni za zlostavljanje, ali sam za strogo postavljanje granica. Sigurno da će djeca kojima je sve dozvoljeno kad odrastu i naiđu na neke granice biti isfrustrirani. Mislim da je, što se odgoja tiče, velik problem i nedostatak vremena. Roditelji jednostavno premalo vremena provode s djecom, ali to je takvo vrijeme. Npr. ja sa svojim djetetom provodim samo 3 sata dnevno (ne računam u to vikend). Na meni je da ta tri sata što bolje iskoristim. 

Mislim da to ima smisla!!!!

_____________________________

Jakov 10.05.2005
Klara 13.04.2009

mislim da danas djeca su puno vise kontrolisana nego sto smo bili mi...
puno vise se postavljaju granice danas nego prije i od strane roditelja i od vrtica i skole...
roditelji imaju granice prema djetetu ali .......vrijeme,ljubav i paznju nadoknadzuju sa materijalnim stvarima...

lose psihicko stanje djeteta je zbog kontrole i pritiska nad njim a manjka ljubavi....... i" ljubav" i paznju djete dobiva preko kontrole ili stvari!
u stresu se izgubio onaj pravi kontakt izmedzu ljudi pa tako se polako i gubi izmedzu roditelja i djece i to djeca osjete...

< Poruku je uredio jagodicabobica -- 22.2.2011 10:04:04 >

Ja se teoretski slažem s time Mirna...
ALI...
imam primjer jedne relativno bliske osobe koja svom djetetu ne postavlja nikakve, ali nikakve granice...mala može sve što hoće i zamisli....i???? pomislili biste da je mala demon....Mala je preslatka, prepametna i preposlušna...

S druge strane, ja janu stalno postavljam granice, a on ih krši ili ih pokušava kršiti do krajnjih granica i izmoždi me i mog muža u tome....
I fakat si nekad pomislim, a da ja njega pustim-bi li se što promijenilo???


Tako da se teoretski slažem, ali vidim da ta teorija baš u praksi ne funkcionira upravo iz razloga jer su djeca različita, dakle mala o kojoj sam pričala koja nema granica je i dalje lako odgojivo dijete, a jan koji ima granica je teže odgojivo dijete.....

tako da nisam pametna...možda zapravo griješim jer mu postavljam granice?????

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

[Sadržaj poruke je obrisan]

to stoji sve sto si napisala MIRNA..

ali ima jedna jako jako bitna stvar..koja ne stoji u tekstu...

DJECA SE RADJAJU SA NEKIM POZITIVNIM I NEGATIVNIM OSOBINAMA...koje se nalaze u njihovoj osobnosti...


to se svakako treba uvaziti..

a to je i odogovor njanja na tvoje razmisljanje...
ps. nemoj sada mislit da nesta lose mislim nego sam samo rekla...kako je inace u zivotu...svi se rodimo sa svojom naravi...neki zescom neki slabijom...
to je ono na sto zaboravimo...nisu sva djeca ista....

a da zavisi odgoj...oooooooooooo i tekako...je vazan

[Sadržaj poruke je obrisan]

Slažem se!

Ali je isto pitanje kamo i kako ih postaljati...
Čitala sma odličnu knjigu jedne dječje psihologice koja je opisala sve to kao SEMAFOR na križanju pa ću ja opisati to kroz janov i naš primjer...

CRVENO SVJETLO:
dakle, mora dati ruku kada je kraj ceste, mora popiti antibiotik, mora se zavezati u autu...To je ono što MORA UVIJEK i od čega se ne smije odustajati i strogo se mora držati granica... Ja se crvenog zaista držim....
ŽUTO SVETLO:
to je nešto što će u skorom roku morati promijeniti na crveno, ali sada se još dozvoljava...Primjer, kada šećemo Korzom, jan juri u svim smjerovima, da ruku samo kada njemu paše, ali to je pješačka zona i opasnosti nema...Kroz neko vrijeme ću ga naučiti da da ruku i pristojno hoda kraj nas, ali dok je sada još živahan, puštam mu da trči, a mi često trčimo za njim...
ZELENO SVETLO:
to je nešto što mu se uvijek može dozvoliti i dati na izbor...

Problem u svemu je definicija ovih svjetala...

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

mislim da vecina roditelja su super roditelji hvala bogu ali sigurno da postoji i oni roditelji gdje je malo djete upravlja sa njima kao da je djete odraslo ali nadam se da je takva sitaucija rijetka...
A sto se tice tinejdzera opet mislim da smo mi roditelji najbolji uzor i mislim kada krenemo od nas sami sto je prije nama bilo nemoralno danas nam je moralno i onda pustimo tinejdzere po cesti da rade sta hoce...da skratim mislim da roditelji stavljaju granice manjoj djeci a tinejdzerima popuste i previse...

zasto danas tinejdzeri su se odali u kriminal?...pa opet kazem mi roditelji smo odsutni stresiti ganjamo pare pa nemamo vremena da stavljamo granice i da provedemo vremena sa nasom djecom...djeci postane blisko drustvo i sve ostalo izvan kuce ...
posto mi kao roditelji ganjamo materijalizam sta cemo ocekivati od naseg tinejdzera?
normalno da ce i nase djete vrijedovati stvari i pare jer i mi to sami radimo!!!
S druge strane zasto tinejdzeri idu u kriminal? pa dosta je tu faktora a jedan od nji je da umjesto granica ,ljubavi i PAZNJE mi pruzamo djetetu utjehu u stvarima...djete dobiva lako stvari(bez truda) i na to se nauci...
Kriminal je isto tako brz nacin dobiti pare i luksuz! Sa negativnim posljedicama...


zurim se pa nemam vremena da pisem....

< Poruku je uredio jagodicabobica -- 22.2.2011 12:28:03 >

Zanimljiva rasprava zar ne?

Istina je da su sva djeca različita, za našeg miša znam da bi nas zgazio taj čas ako bi ga  odgajali permisivno (Njanja vjerojatno je kod vas isto). Njemu su granice izazov... Ali ipak, sada se već vide prvi progresi "crvenih i žutih svjetla", na početku sam mislila da nećemo nikada ništa postići...

Ova curica koju odgajaju permisivno je vjerojatno karakter kojemu ne treba postavljati granice.... No, ne poznajem puno takve djece jer obično sva djeca traže najbrži i najlakši način da im se ispune želje...

Granice i pravila su po meni važne zbog toga što dijete nauči da ne može imati baš sve, nauči da ponekad u životu dolaze i neuspjesi i stresovi zbog neostvarenih želja. Nauči kako se u takvoj situaciji ponašati i što promijeniti da bi ipak ostvarilo svoje želje... Jer život danas je sve prije nego bajka i ne treba puno da čovjek pukne ako ne podnosi stres...

Važno je da je obitelj djetetu autoritet, jer ako ne poštuje roditelje onda neće ni druge, na taj način je dijete u mladosti samo korak do "druge" strane društva...

Istina je da roditelji imaju sve manje vremena (mi ga trenutno imamo, pa zbog toga mogu i više razmišljati o tome...dobra strana toga ako si bez posla ), ali važno je kako iskoriste ono vrijeme koje imaju, isto tako postoje još vikendi, praznici i godišnji...

razmišljala sam puno puta ko njanja da ga pustim da radi što hoče,nisam ni ja od zlostavljanja dijece,al po guzi da,Zavidim nekim roditeljima kad vidim da isto dopuštaju svojoj dijeci sve a boljeg su odgoja nego moje,Od mog muža brat i žena su jako strogi što se tiče djeteta,al vjerujte mi mala itekako zna što smije a što nesmije,dovoljan je samo pogled,Uvijek si kažem moj je još mali,doči če s vremenom kad ču uvest i to dobrane kazne od stajanja u kutu i sjedenja na stolici,

Probam objasniti cvrčak koliko sam ja skužila: pomisli na internet igrice, mobitele, televiziju... Većina toga nema veze sa stvarnim svjetom, djetetu  uzima ono vrijeme koje bi moglo iskoristiti za osobni razvoj... Npr. Lakše je pobijediti u igrici nego naučiti nešto novo... Znači ovo prvo je kratkotrajno zadovoljstvo, drugo je dugoročno jer će mu jednog dana koristiti.

< Poruku je uredio mirna -- 22.2.2011 21:46:37 >

mislim da većina roditelja pusti dijete da se igra za kompjutorom, samo da oni imaju mir. puno teže je baviti se dijetetom, izvesti ga van, igrati se s njim ili naučiti nečem novom.

_____________________________

moji veliki decki, Patrik i Dominik
"Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova. Uzevši u obzir da je plaća čista ljubav"

To potpisujem.
Nedavno je kod nas bila hrpa klinaca. Jedna mala mi je posebno digla živac, nevjerojatno je bezobrazna i radila je što je htjela po kući a i drugoj djeci. Njezina mama je samo sjedila i uopće nije reagirala. Ja takvo ponašanje nikako ne bih tolerirala svom djetetu.

Slažem se i sa cvrčkom. Nije sve u karakteru, odgoj i socijalizacija su jako važni. Među tom hrpom djece koja idu u vrtić bila je i jedna curica koju inače čuva baka. Ona se uopće nije znala igrati sa djecom, da bude situacija gora samo se skrivala kod roditelja ili se igrala sama. Možda nije nužno da ide u vrtić ali joj očito nedostaje druženje sa djecom.

Znam da ću sigurno raditi greške, ali truditi ću se napraviti što boljeg čovjeka od svog djeteta.

Problemi kad je vrijeme za spavanje
Poznata situacija je kad dijete treba ići u krevet. Ti npr. hoćeš da spava u 20h, ali ono se pođe žaliti da je gladno, da ga boli stomak, da hoće da gleda TV ili čeka tatu, da mu se ne spava itd.
Kad znaš da je dijete nedavno jelo i da je umorno, ljubazno ali odlučno reci da je vrijeme za spavanje. Iako dijete plače, vrišti i ponaša se nemoguće. U toj situaciji je važno da kažeš djetetu da ti odlučuješ i da je došlo vrijeme za spavanje!
Kad je dijete leglo u krevet i smirilo se, napravi ugodnu atmosferu – upali lampu sa prigušenim svjetlom, govori tiho, čitaj djetetu, pričaj mu priču ili odpjevaj uspavanku. Dobro je i dati djetetu nešto u ruke, npr. medu. Završi dan sa djetetom na lijep način.
Ako to radiš par sedmica, primijetićeš da se dijete više toliko ne buni i da će čak rado ići u krevet. Tako ćeš stvoriti dobar dnevni ritam za dijete, koje će biti odmorenije i radosnije, bolje će učiti a tebe poštovati.
Obroci
Tokom obroka imaš dobru priliku da provedeš vremena sa svojim djetetom. U mnogim porodicama se javljaju problemi za vrijeme obroka. Dijete neće da jede ili hoće da jede nešto drugo, neće da sjedi za stolom već da gleda TV ili da ide napolje da se igra.
Kad dijete neće da jede
Važno je uzeti u obzir apetit djeteta. U nekim periodima će dijete jesti više jer raste. Apetit se sam reguliše. Ako se ti umiješaš i pokušaš promijeniti apetit djeteta, to može imati ozbiljnih posljedica. Dijete može postati predebelo, premršavo ili se razboljeti.
Kad dijete hoće da jede nešto drugo
Ako se dijete buni i hoće neko drugo jelo, opet mu ljubaznim i odlučnim tonom reci da mora da jede to što je servirano. Ne nudi mu neku drugu hranu, jer ako počneš s tim, ono će postati jako probirljivo i neće jesti raznoliku i zdravu hranu. Djetetu trebaju vitamini iz mnogo različitih namirnica.
Kad je dijete nemirno
Bitno je da stvoriš dobru atmosferu prije, za vrijeme i poslije obroka. Reci djetetu kako ćete sad jesti ukusno jelo, zamoli ga da pomogne sa postavljanjem stola, pobrini se da udobno sjedi, npr. u dječjoj stolici.
Ako dijete samo zna da koristi kašiku ili viljušku, nemoj ga hraniti već ga pusti da samo jede. Ako je nemirno, pitaj da li je sve u redu. Ako jeste, reci mu da se smiri.
Kad se jede nije vrijeme za gledanje televizora, igranje itd. Bitno je da cijela porodica po mogućnosti zajedno jede. Nauči djecu da se zahvale onome ko je spremio jelo. Ako je dijete učestvovalo u spremanju, zahvali se i ti njemu.
Važno je da dijete nauči da cijeni to što roditelji čine za njega – i obrnuto. Tako se u porodici stvara osjećaj sigurnosti, radosti i međusobnog poštovanja. Roditelji su odgovorni za to da dijete naviknu na pravilnu ishranu, tako da ono tu naviku zadrži i kad odraste.

< Poruku je uredio pticica -- 22.2.2011 23:54:19 >

Točno to što kažeš...

Ali ja i dalje tvrdim da u karakteru leži više od 50 %...
Moja nećakinja sa 8 godina je i dalje užasno zahtjevna, dana danas isprobava do krajnjih granica. Ona je divno odgojeno dijete i odličan učenik u školi, ali je i dalje zahebana...Kada nju sestra i ja gledamo, točno znamo kakav će jan biti...Dakle, mm i ja ćemo svojim odgojem i trudom od jana napraviti pristojno dijete, ali on će pod uzjevajem svog karaktera uvijek tražiti nešto više...
S druge strane mlađa nećakinja je oduvijek vrlo prilagodljiva, nezahtjevna, od suradnje i kako se kaže lako odgojivo dijete....
Pazite 2 ista roditelja, 2 različita djeteta i karaktera...


U svakom slučaju, ja nisam za permisivni odgoj i onaj slučaj o kojem sam pričala. Meni se red mora znati, samo što ja moram puno više truda uloćiti da taj red postignem od onih permisivnih roditelja koje sam spomenula...

I da-i mi svako malo vidimo učinak odgoja, ali on se još u velikoj mjeri sukobljava s karakterom, ali žuta svjetla se sve više žute...

< Poruku je uredio njanja -- 23.2.2011 10:41:30 >

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-

ja još nemam djece,ali ovo što danas vidim oko sebe znam da ne valja i da je sve tako trulo da smrdi. većina djece ima sve što poželi,previše su za kompjuterima,premalo u prirodi i sa vršnjacima,o tinejđerima da ne govorim. njemu roditelj više ne smije reći krivu riječ,on može zvati plavi telefon i eto ti belaja. ne znam,prije je to sve bilo nekako drugačije....

_____________________________

16.03.2012- Korana
09.10.2013- Ivan

evo još jedan primjer...Jan je svaki dan vani, odkad su sada duži dani, mm ga pokupi iz vrtića i svaki dan idu na more....Svaki vikend smo na moru ili u šumi, a što su dani duži, to je period što smo vani duži....Znam za neke parove koji poslije posla dođu doma, oni kuhaju, spremaju, odmaraju, a djeca se sama sa sobom igraju ili gledaju crtiće...I opet ta djeca su manje zahtjevna nego jan....
ja se opet vraćam na karakter...
Ili sam fakat ja ta koja griješi...

_____________________________

JAN, moja najveća ljubav, sreća, ponos, uspjeh i poticaj!


"Kad poljubim lice tvoje da izmamim osmjeh,
Onda pouzdano razumijem čari neba u svjetlu zore".
-Tagore-