Primjer pravilnog pristupa kod djece koja pruzaju otpor prema obvezi pisanja zadace bi bio slijedeći:

1. korak: prestanite sa vašim djetetom raspravljati o izvršenju domaće zadaće

Umjesto toga razgovarajte o tome kako vaše dijete pristupa domaćoj zadaći. Kao dio rješenja, otiđite korak natrag i istražite na koji način vaše dijete generalno pristupa učenju.

2. korak: saznajte što vaše dijete muči kod domaće zadaće

Pitajte vaše dijete npr.:

Da li je zabrinuto što će prijatelji misliti ako napiše ili ne napiše zadaću?

Da li misli da je zadaća preteška i da nije dovoljno pametno da je riješi?

Da li uživa u svakodnevnom mučenju sa zadaćom i da li se konačno želi riješiti te muke?

3. korak: otvoreno raspravite o njegovim odgovorima

Nemojte nikada odbaciti djetetovo mišljenje ili osjećaje - čak i kad se u potpunosti ne slažete sa njima. Ti osjećaju i mišljenja su njihovi i vrijede bez obzira na to što vi mislite. Ako ih samo tako odbacite, to će ih još više osnažiti.

4. korak: priznajte da pisanje domaće zadaće nije lako

Pokažite djetetu da velik otpor prema zadaći stvara još veći problem i stvara zapreke u uživanju u ostatka slobodnog vremena.

Kada promijenite djetetov negativan stav, pristupiti će domaćoj zadaći sa više pozitivne energije i kreativnosti te manje pritiska. Pozitivnim pristupom se zadaća lakše i brže rješava te eliminira stres.

5. korak: ponudite djetetu pomoć

Pomognite djetetu u pristupu zadacima, ali mu nemojte dati rješenja. Ako i vi nešto ne znate, recite mu i radite zajedno sa djetetom u rješenju problema. Pohvalite ih za njihov rad i rezultate koje postižu.

Nemojte se bojati da ispadnete smiješno ili neznalica - to im može dati motivaciju, a nakon rješenja zadatak će ih ispuniti još veći osjećaj zadovoljstva i ponosa što su uspjeli riješiti zadatak.

6. korak: nemojte raditi zadaću kada je dijete pod pritiskom

Nemojte određivati neko određeno vrijeme svaki dan kad dijete treba rješavati zadaću.
Isto tako nemojte pokušavati razgovarati sa djetetom o zadaći kada je na izlasku, jer tada će biti pod pritiskom i ništa nećete postići.
Ako se fokusirate na izvorište problema i ako dijete uspješno promijeni stav prema domaćoj zadaći, samo će joj pristupiti bez određivanja vremena kada to mora učiniti. Možda nećete uspjeti odmah, jer radi se o procesu i s vremenom će se kod djeteta smanjiti ili potpuno nestati otpor prema domaćoj zadaći.
Dopustite im da prekinu i nastave rješavanje zadaće kako bi raspravili o problemima ili se odmorili. Ovo je posebno važno kod djece sa poremećajem pozornosti i hiperaktivnošću.


Ukratko, nemojte represivnim metodama prisiljavati djecu na pisanje domaće zadaće već razgovarajte sa njima, dopustite im da izraze svoje osjećaje i mišljenja. Raspravite o njima i pokušajte izdvojiti probleme koji kod njih stvaraju otpor prema domaćoj zadaći te ih ohrabrite da sami dođu do rješenja problema.

Upravo taj pristup bi dugoročno trebao dovesti do smanjenja otpora i pozitivnijeg pristupa, a time i do boljih ocjena.