Ovo mi je jako zanimljivo pa se možda prepoznate:

" u svakodnevnom životu često ne potičemo nego sprečavamo razvoj emocionalne inteligencije naše djece. kako? kada roditelji i okolina u najranijoj dobi ne reagiraju na osjećaje djeteta, ako ih ne prepoznaju, ne uvažavaju, ne odgovaraju na njih, ne podržavaju dijete u doživljavanju i prikladnom izražavanju osjećaja.
najčešće greške nas roditelja : Prestani poslije ćeš se veseliti.Nije te valjda strah, čega se imaš bojati? Pa ti voliš bracu. kažemo djetetu kad je ljubomorno do te mjere da bi volio da se taj nije ni rodio.
probajte zamisliti svoje osjećaje kada vas nešto boli, a netko koga volite i vjerujete mu tvrdi da to izmišljate. ili da volite svog omraženog šefa jer on je navodno dobar i voli vas."

Ovo je zaista fenomenalno.Mislim da je to najveći grijeh nad djecom.Ako im se ne dozvoli izražavanje emocija,ako im se ne objasni pritom da imaju pravo na njih u svakom trenutku...posljedice mogu biti katastofalne...postaju kao odrasli emocionalno hladne i zakinute osobe, koje kasnije svojoj djeci također ne mogu prenjeti osjećaj ljubavi....i tako se sve vrti u krug.Ja radim u vrtiću...ja dozvoljavam djeci i da plaču kad su tužni,da se smiju kad su sretni...i naj taj način sam stekla njihovo povjerenje.

_____________________________

Tara 22.3.2004

"Bogatstvo se smiješi onima koji se osmjehuju"

Ja ne znam bas puno roditelja koji ne dozvoljavaju djeci da izazavaju osjecaje, cak stovise, nekad mislim da bi trebali reagirati inteligentnije - recimo kad im se dijete baca po ducanu. Smatram da to nije za ignoriranje, vec za jedan lijepi razgovor za djetetom u kojem cemo mu objasniti sto cini i sto nije u redu a sto jest u redu.
Znaci, i tu treba razluciti sto je bolje za razvoj emocionalne inteligencije. Nije to tako jednostavno kao sto zvuci u ovoj recenici koliko god ona bila dobronamjerna.

" u svakodnevnom životu često ne potičemo nego sprečavamo razvoj emocionalne inteligencije naše djece. kako? kada roditelji i okolina u najranijoj dobi ne reagiraju na osjećaje djeteta, ako ih ne prepoznaju, ne uvažavaju, ne odgovaraju na njih, ne podržavaju dijete u doživljavanju i prikladnom izražavanju osjećaja"


_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

[Sadržaj poruke je obrisan]

Mislim da treba razlučiti kad dijete manipulira sa odraslima,a kad su u pitanju njegove iskrene emocije.Naravno da djetetu ne smijemo dozvoliti da frustracijama pokušava dobiti što si je zacrtalo i naravno da čemo tu podvući crtu i reći stop.Ali,mislim,ako sam dobro shvatila,da se tu radi samo o dječjim emocijama.Ima jako puno odraslih ljudi,na žalost,koji svoju djecu zapostavljaju po tom pitanju.Nama se to čini nemoguće,ali,vjerujte...ima ih.Ja imam jedan tipični primjer u svojo okolini.Dijete se doslovce svega boji.U svakom trenutku gleda svoju mamu,kako će reagirati na bilo kakvu reakciju koja se kod njega dogodila.Bilo mi je prestašno to gledati.

_____________________________

Tara 22.3.2004

"Bogatstvo se smiješi onima koji se osmjehuju"