Helo cure... Mislim da imam gadni problem... Bila sam već jednom udana prije 4 godine, ali samo 3 mjeseca... Uglavnom to sam preboljela i sad sam u vezi godinu dana i u 5. mjesecu očekujemo našu bebicu... Stvarno sam sretna sa sadašnjim zaručnikom, ali imam nekakav strah pred vjenčanje koje je u 3 mjesecu.. Dali su to hormoni ili što??? Jer zaista me drži kao kap vode na dlanu!!!!I svaka mu čast.... Help!

< Poruku je uredio Ruža -- 3.2.2009 15:09:19 >

Hormoni + jedno lose iskustvo iza sebe, pretpostavljam. Normalna reakcija.
No, s obzirom da je drugo, pretpostavljam da si zaista sigurna da je doticni muskarac, muskarac tvog zivota i shodno tome - udri brigu na veselje i sretno vam bilo

< Poruku je uredio Ruža -- 2.2.2009 21:39:21 >

_____________________________

E pa ova kokoš dok god može nesti jaja će pokušavati!!!
http://zalauru.blog.hr/
U iscekivanju.......

Mislim da je to normalno.. mene je bilo užasno strah pred samim danom vjenčanja.. stalno sam si vrtjela po glavi da li je to dobra odluka i strah me je bilo da će se nešto promijeniti nakon vjenčanja.. Nije se ništa promijenilo, mislim da smo još uvijek isti ... Samo hrabro! Sve će biti ok!

mene je bilo vise strah drugi puta nego prvi puta

< Poruku je uredio Ruža -- 2.2.2009 21:39:49 >

_____________________________

Prvu polovicu života unište nam roditelji,drugu dijeca.

Ne poznam nikog tko nije imao tremu 

< Poruku je uredio Ruža -- 2.2.2009 21:40:08 >

nisam imala tremu, ali to je individualno

_____________________________

FJ JE FRAJER

moj se skoro onesvijestio a ja flegma... ne brini sve će to proći..hormoni,išćekivanje sve to utječe na tvoj strah..kako kaže pjesma:opusti se i uživaj...

< Poruku je uredio Ruža -- 2.2.2009 21:40:28 >

_____________________________

Šta je sreća?Znati što se
hoće i to strastveno željeti:)

Od svega po malo kako kaže Tikica, kad sve prođe moći ćeš se opustiti. Sretno od srca!

_____________________________

Samo luda mama...

i ja i mm smo imali laganu tremu

[Vsebina sporočila je bila izbrisana]

skoma kakvo je stanje
dali se doya straha smanjila

sretno


_____________________________

idem micat rit...

Skoma, ako je do sad bilo sve ok u vezi, nema razloga da se nešto promijeni poslije vjenčanja. Vi ćete se i dalje truditi oko vašeg zajedničkog života kao i do sada. Samo mirno. Beba te treba smirenu. Vjenčanje je samo formalni dio onoga što si već počela živjeti, - normalan život - eto, samo stavljaš na papir potpis da tako želiš nastaviti....

Od srca ti želim vjenčanje u kojem ćeš istinski uživati i nastavak istog tog uživanja u braku, imaš divnog čovjeka uz sebe!
Sretno!

mariachi prekrasni si napisla
[aljem ti hag


_____________________________

idem micat rit...

Boža, hag tebi a i skomi...
njoj sad najviše treba....
joj kad se sjetim te slatke treme.....

nije ni meni bilo baš svejedno, mm je bio u braku 7 dana, cca 8-9 godina prije našeg braka, ženska je obukla vjenčanicu, izuživala se na svadbi, otišla na honeymoon i zgiljala doma!!!!
Borili smo se 12 godina sa crkvenim  kanonskim pravom, dok nismo uspjeli dokazati da je to nevaljani brak! Dobili smo poništenje par dana nakon Thompsona, neki zlobnici nas još zezaju! Vjenčali smo se na dan kad je Paulina imala 2,5 godine (crkveno; civilno smo već bili 3 godine u braku). Vjenčanje je bilo više nego divno!
Moram priznati da sam isto bila malo "labilna" glede civilke, ipak to iskustvo ostavi trag i nesigurnost. Ali, baš kao što sam već rekla, oko veze i braka trebaš se truditi svaki dan. Nema tu ni "sudbine" ni ovog ni onog, sve ovisi o meni i njemu, svaki dan. Ako ću ja danas odlučiti biti dobra žena, onda će mi brak biti dobar. Ako ću odlučiti biti grozna, onda mi neće biti dobar, tako i s njegove strane. Ako on ima koma dan, ja moram biti strpljiva.... i obratno. To je ljubav. Plivanje protiv struje... Nije ljubav samo oni leptirići... jooooj, davno su odleteli. Sad vrane letiju po zraku, treba se od njih braniti!