ovako...več danima razmišljam di sam fulala....često smo u društvu roditelja sa malom djecom,neka i mlađa od samuela ..neka starija...idemo na rođendane,zabave....uglavnom,sva..ali baš sva djeca jedva čekaju da iskoče iz ruku svojih roditelja da bi skakala sa klincima ...osim mog ....kad dođemo,več je veselo,djeca skaču,plešu,bacaju balone..spustim ga a on grimasu i wuaaaa....ok,opet ga malo uzmem pa mu tako dajem balone,objasnim(jer sve kuži) kako ovaj ima rođenda,kako čemo puhati u tortu,plesati,kako je tu sarica,andrija,,,njegovi prijatelji bla bla...bezuspješno. spustim ga tek nakon pola sata..ajde,malo se opustio,ali čim mu priđe neko djete da ga pomazi..opet wuaaaa i traži me. .. ili mene ili muža..obavezno neko mora biti blizu!??....pop .....osječam se ko debil,kad vidim ove koji su tek prohodali kako ni ne bace pogled di su im roditelji..samo ganjaju,skaču od klinca do klinca.... a ja ni u wc ne mogu otič. kaže mi prijateljica "pod hitno u jaslice!" da se socijalizira!!..ali,često smo sa djecom....a on tako. svakih par dana smo na nekim dječjim zabavama...neki dan je samo sa mužem išao na ročkas kod djeteta od 2 godine,i tamo ih je bilo još 2 malih..samo moj sin je tati u krilo sjedio sat vremena,promatrao,nije htio siči..pa kad je napokon sišao,mali mu je prišao da ga zagrli a samuel ga je ugrizao za čelo??!!! koji bed!! ne znam kako da ga usmjerim,ili šta več?? nisam pametna di smo pogriješili..??
_____________________________
mm & ja..18.12.2002.
Samuel... 30.12.2008.
Mila....???