Tijekom rada s djecom i njihovim roditeljima, često čujem riječ "Zločest".

To je riječ koju smo u djetinjstvu mogli čuti od naših roditelja u bilo kojoj situaciji koja se odnosila na nešto što smo radili protivno njihovim željama. I većina će se vas prepoznati u tome kad kažem da smo morali bez pogovora poslušati svaki njihov zahtjev bez obzira na to da li su bili u pravu ili ne.

 

"Prekini igru sad odmah i dođi mi pomozi oko ovoga!"

 

Nije važno što sam tom igrom upravo dolazila do rješenja problema koji me već dugo mučio.

 

"Zločesta si, zašto me nisi odmah poslušala!"

 

Evo i jednog primjera iz prakse.

 

Prvi dan dolaska djeteta u moju odgojno - obrazovnu skupinu, njegova me mama na vratima upoznaje s njim. Dok je sin mirno i tiho sluša, ona mi govori o svim najvažnijim stvarima koje moram znati o njemu "On Vam je jedan zločest i neposlušan dječak".

 

Što to dijete nakon njenih riječi može očekivati od mene?

 

Naravno, da ću ga tretirati kao zločesto i neposlušno dijete.

 

PROČITAJTE JOŠ: Kako odgovoriti na dječje odgovaranje

 

Zašto bi se onda ikako drugačije morao ponašati? Jednostavno će ispuniti mamina očekivanja i ponašati se kako ga je i opisala.

 

Nažalost puno je takvih primjera, no razumijem stavove tih roditelja, oni misle da je to u redu jer su to njima radili njihovi roditelji. Kreću iz stava da će djetetu biti neugodno zbog tih riječi pa će se potruditi bolje ponašati. No je li to zaista dobro za dijete?

 

Mama je iz prethodnog primjera odmah obilježila svoje dijete i nije mu pružila priliku da dokaže da se ono može bolje ponašati. Kasnije je ispalo da dijete ima mnoge potencijale koji se nisu uspjeli razviti zbog roditeljskog nerazumijevanja.

Kad se osvijestimo da svi griješimo i da je to normalna stvar, onda nam je lakše gledati na dječje pogreške i na mogućnost da ukoliko djetetu pružimo priliku da ispravi grešku, ono postaje bolje, jače i zadovoljnije biće.

 

Ne možemo od djeteta očekivati savršenstvo kad ni mi sami nismo savršeni u svemu.

 

Zdrava komunikacija baš to pruža djetetu.

 

Umjesto: "Povrijedila si njegove osjećaje.“ (Ti si kriva, ti si loša.)

 

Kažite: "Razumiješ li što se dogodilo zato što si se tako ponašala?" (Tvoje ponašanje je krivo, ispravi ga)

 

Umjesto: „Sad se moraš ispričati!“ (Ti nisi u redu, ispričavanje je kazna)

 

Kažite: „Što misliš što sad možeš napraviti da se on bolje osjeća?“ (Možeš ispraviti svoju grešku. Učimo dijete da je u redu ispraviti ono što je pogriješilo.)

 

PROČITAJTE JOŠ: Izdržljiva komunikacija

 

Predajte mu odgovornost u ruke, pokažite mu da imate povjerenja da to može učiniti samostalno.

 

Potičete ga na razmišljanje o situaciji u kojoj se je našlo.

 

Dijete se pritom neće osjećati kao da ga optužujete ili da mu stavljate na teret osjećaje da je manje vrijedno, već u toj situaciji pronalazi priliku za vlastiti rast.

 

Svakako ga na kraju treba pohvaliti zbog uspješnog načina na koji je riješilo problem u kojem se našlo.

 

Možda će neki roditelji nakon ovoga pomisliti kako nemaju snage na taj način razgovarati sa djetetom, no kad razumijete da time vaše dijete raste i postaje sve bolje i bolje, razumijete i to da se isplati uložiti vrijeme u razgovore sa djetetom jer će sa njegovim sazrijevanjem i odrastanjem, takvih razgovora biti sve manje i manje. Kasnije ga možete samo podsjetiti na taj razgovor te će se ono samostalno ispraviti.

 

Cilj je da dijete spozna da su pravila u društvu ovdje zbog toga što su pravedna i stvorena za dobrobit svih ljudi u tom društvu („Molim te vrati tu igračku. Kako bi se ti osjećao kad bi tebi netko na taj način uzeo igračku.“), a ne zato što ih nameću oni koji su jači i veći („Učiniti ćeš tako jer sam ja to tako rekao!“).

 

Upamtite, vi ste najveći uzor vašem djetetu i htjeli vi to ili ne, vaše dijete imitira vaše geste, riječi i ponašanje i ukoliko vi njemu pokažete poštovanje, razumijevanje i povjerenje i ono će se jednako ponašati prema drugim osobama koje sreće u svom životu.

 

Spoznaja o tuđim osjećajima započinje između treće i četvrte godine, to možete prepoznati na primjer kad primijetite da se vaše dijete počne zaustavljati u situaciji u kojoj ono želi uzeti igračku drugog djeteta.

 

PROČITAJTE JOŠ: Koji je vaš stil roditeljstva?

 

Nakon što ukažete djetetu u čemu je pogriješilo, ponudite mu pozitivnu alternativu npr. "Nataša je zaista željela čitati tu slikovnicu, vidi kako je tužna. A da joj ponudiš neku drugu slikovnicu dok ti pročitaš ovu?“

 

Jednostavnom promjenom u komunikaciji možete pomoći svom djetetu da samostalno regulira svoje ponašanje. Umjesto da naglašavamo kako je dijete "zločesto" naglasite da se ružno ponaša. Čini se kao nebitna sitnica, ali u odgoju djeteta čini ogromnu razliku.

 

"Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje."

 Blaise Pascal

 

Maja Ružić

Ako vam se svidio ovaj članak, ne zaboravite lajkati, pratiti i dijeliti!

Slijedite me na društvenim mrežama: Instagram, Pinterest, Facebook, YouTube