Ako svojoj djeci usadite ljubav prema čitanju, dali ste im neprocjenjiv dar – snove, maštu, bijeg i povezanost. Ovako to izgleda u našoj obitelji.

Svaku večer provodimo sat vremena čitajući

Svake se večeri cijela obitelj okupi u dnevnom boravku na sat ili više. Postoji samo jedno pravilo: odnosi se na mene i mog supruga - rad je zabranjen. Nema telefona. Bez računala. Djevojke tijekom ovih sati mogu završiti zadaću, ali uglavnom samo čitamo knjige u kojima uživamo u tišini. Suprug i ja smo shvatili da je to nešto što i nama samima treba, svjesno dobiti malo mira tijekom dana s isključenim telefonima. A onda smo primijetili da djevojke vade svoje knjige i jako se vesele zajedničkom vremenu čitajući. Vrlo brzo nam je to postao najvažniji dio dana, a trud koji smo uložili u opušteno zajedničko čitanje i uvjerenje da zaista ima dovoljno vremena da se odvojimo od posla i svakodnevne gužve - preokrenuli su nam život. Također je velika prednost djevojkama dati primjer da uvijek imaju vremena za čitanje iz ljubavi. Ako niste znali, čitanje ima nevjerojatno blagotvoran učinak na vaše zdravlje.

 

Djeci dozvoljavamo da čitaju što žele

Trudim se ne govoriti svojoj djeci što da čitaju - a to je zbog vlastitog iskustva iz djetinjstva, kao i mog supruga. Potpuno sam se zaljubila u čitanje kad sam imala 8 ili 9 godina jer mi se jedna zbirka jako sviđala.

To nisu bile knjige koje bi moji roditelji odabrali za mene u toj dobi, ali su mi dali slobodu da sama izaberem. I baš u trenucima kada djeca čitaju ono što vole - rađa se doživotni knjigoljubac. Moj suprug ima drugačiju, ali jednako snažnu priču. Budući da je kao dijete imao problema s čitanjem, knjige ga nisu nimalo privlačile, pa su mu roditelji davali sportske stranice iz novina. Volio ih je! Svakodnevno je čitao sportske stranice i postao strastveni čitač! I zato kažem neka čitaju, nema granica.

 

PROČITAJTE JOŠ: Kako da vam djeca zavole čitanje

 

Trudimo se održati tradiciju čitanja prije spavanja

Čitajte naglas svojoj djeci što duže možete. Najstarija kćer ima skoro 9 godina i još uvijek čitamo priče naglas gotovo svaku večer i nadam se da će tako biti i sljedećih nekoliko godina. Moja se djeca još uvijek vole maziti i slušati priče – i mislim da je vrijeme da ih upoznam s pričama koje smo toliko voljeli. Osim toga, tradicija zajedničkog čitanja naglas, čak I u tom predadolescentskom razdoblju, otvara nove teme za razgovor s našom djecom. To su savršeni trenuci koje je teško prerasti – jednostavno su čarobni. Postoji mnogo sjajnih knjiga koje obitelji mogu čitati zajedno.

 

Vrijeme koje posvećujemo sebi pretvaramo u vrijeme posvećeno čitanju

Moja najmlađa kćer čezne za malo vremena sama svaki dan. Ona to zove "biti sama" i pokazala je potrebu za tim kad je imala 2-3 godine. Inače je vrlo društvena, ali ipak svaki dan na nekoliko trenutaka - nekad 5, nekad 20 minuta - ušulja se u svoju sobu i provede vrijeme u miru sama sa sobom. Za to vrijeme radi svašta - igra se igračkama, izmišlja priče, leži na krevetu i gleda u strop - što god odgovara njezinom trenutnom raspoloženju. Gledajući je kako treba te trenutke mira shvatila sam da svi trebamo malo mira i tišine. Ovo je trenutak za okupljanje, pronalazak mira i uživanje u tišini. Svaki dan donosi sve više obaveza, više žurbe a s njom i svu buku. Međutim, u proteklih nekoliko godina te smo osvježavajuće trenutke pronalazili u tišini. Neslućena korist je što smo otvorili prostor za čitanje. Kako su moja djeca počela pokazivati potrebu za trenucima odmora, pronašla su i način da prošire svoje zanimanje za priče i maštu.

 

Zajedno izmišljamo priče

Moja sestra je 9 godina starija od mene i kad smo bile male, često je izmišljala priče koje bi mi pričala prije spavanja. Te su priče u potpunosti bile plod njezine mašte i ja sam mogla uključiti vlastite ideje dok ih je pričala. Zajedno smo složili priču kojoj se kraj nije znao do samog kraja. Jako smo se zabavljale izmišljajući te priče i ja ih se i dan danas sjećam. Trudim se održati tu tradiciju i sa svojim kćerima - one izmišljaju različite priče, dodaju svoje obrate. Ova narativna lutanja pomažu nam da potaknemo svoju kreativnost i potaknemo svoju maštu. I tada se zaljubimo u priču i njene likove, kada možemo ući u svijet priče zahvaljujući isključivo svojoj mašti. Ovo je jedan od načina da počnete biti kreativni, da imate što bogatiju maštu i da budete inventivniji.

 

PROČITAJTE JOŠ: Čitanje iste bajke svaku večer?

 

Mi doslovno sami izrađujemo svoje knjige

Prije nekog vremena moja je najmlađa kći bila izrazito izbirljiva po pitanju hrane. Ništa nije pomoglo. Prijatelj mi je predložio da je odvedem u kuhinju da zajedno kuhamo i dogodila se magija! U trenutku kada je osjetila da je i sama sudjelovala u pripremi jela, s velikom je radošću pohrlila jesti! Bila je ponosna što je sudjelovala u pripremi i htjela je probati jelo. Na temelju tog iskustva pomislio sam da bi mi nešto slično moglo poslužiti u čitanju.

Dok su djevojčice još učile čitati, počele smo pisati priče koje smo pretvarale u knjige – savijale stranice, šivale korice. Stvorile smo knjige. To je značilo da su pisci! To im je otvorilo svijet knjiga na potpuno novi način. Shvatili su da mogu stvoriti pravu knjigu, sličnu onima koje imaju na svojim policama, pa su im knjige postale nešto blisko.

 

Zabavite se

Pobrinite se da entuzijazam vaših čitatelja nikad ne jenjava! Vratite se knjigama koje su voljeli kad su bili mali, odaberite knjige s vicevima ili glupim dječjim pričama. Promijenite glas, promijenite naglaske kako biste što više oživjeli slova. Dok čitate naglas dok vam djeca vire preko ramena, napravite neke lude digresije. Čitanje je poput igre. Opuštajuće je. Čitanje je zabavna rekreacija. I što im više dočaravamo tu igru i zabavu karakterističnu za čitanje, to će oni više nastojati njegovati takav način promatranja i sami pronaći vremena i prostora za čitanje. Postoji mnogo načina da čitanje učinite zabavnim

 

PROČITAJTE JOŠ: Kako najbolje iskoristiti čitanje naglas za razvoj bebina mozga

 

Ne budite “tvrdi”

Ne mučite se. Ovaj posljednji savjet proizlazi iz moje osobnosti i svih onih trenutaka kada sam željela raditi bilo što osim čitati knjigu. Tu se moja čitalačka obaveza svaki put spotakne – članica sam književnog kluba i onog trenutka kada se dogovorimo koju ćemo knjigu čitati sljedeći mjesec, želim odustati i prvo pročitati drugu knjigu! To je tako glupa reakcija, ali znam da u tom trenutku pokazujem otpor prema ideji da mi netko diktira što trebam raditi. Ako osjećam da je to neka zadaća, bunim se i znam da će moja djeca učiniti isto. Zato se trudim da sve bude opušteno, zabavno, a ako taj dan nećemo čitati 20 minuta, pustim to. Jednom je Walt Whitman rekao: "Bili smo zajedno. Sve ostalo sam zaboravio."

 

VIR: Ringeraja.rs