Poznati znanstvenik Albert Einstein zadužio je svijet svojim otkrićima, no moguće je da je ovaj slavni čovjek imao Aspergerov sindrom. On nije jedina povijesna ličnost koja je unatoč svojim nedostacima briljirala na jednom području i na taj način ostavila trag iza sebe.

Teško je danas sa sigurnošću reći koja od slavnih povijesnih ličnosti je imala Aspergerov sindrom, jer je ovaj sindrom dobio naziv i definiciju tek u 20. stoljeću.  

          

Leo Kanner, američki dječji psihijatar, opisao je 1943. godine u svome radu djecu s „infantilnim autizmom“, a istovremeno je u Beču pedijatar Hans Asperger također radio sa djecom koja pokazuju slična ponašanja. Asperger je ova ponašanja 1944. godine opisao kao „autističnu psihopatiju u djetinjstvu“. Premda je sindrom tek nakon njegove smrti dobio naziv prema njemu i postao međunarodno priznat, Asperger je gotovo cijeli svoj radni vijek proveo radeći sa takvom djecom, pokrenuo je čak i dopunski odjel za njih.

Različiti autori navode različite dijagnostičke kriterije za postavljanje dijagnoze Aspergerova sindroma, no svi se slažu da je to razvojni poremećaj koji je dio autističnog spektra poremećaja, javlja se prije 36. mjeseca života i uključuje poremećaje komunikacije, socijalizacije i ponašanja. Prema DSM-IV (Dijagnostičkom priručniku Američke psihijatrijske udruge) Aspergerov sindrom znači oštećenje socijalnih interakcija te ograničene, stereotipne modele ponašanja, interesa i aktivnosti, ali pritom nema kašnjenja u razvoju jezika niti ispodprosječnog intelektualnog funkcioniranja. Često je uočljiva i motorička nespretnost te senzorička preosjetljivost.

Prednost (ili mana) ovog poremećaja je što su ljudi koji ga imaju svjesni toga da se razlikuju od drugih ljudi i da bi se uklopili u društvo u kojem žive moraju naučiti ponašati se po pravilima toga društva. Sama svijest o tome da ih drugi doživljavaju čudnima može kod nekih doprinijeti smanjenju samopouzdanja i razvoju depresije.        

    

Osobe s Aspergerovim sindromom ne razumiju na koji način uspostaviti i održati komunikaciju s drugima. Sve neverbalne poruke koje ljudi šalju jedni drugima kad komuniciraju, poput različitih izraza lica, zatim ironične i šaljive primjedbe zbunjuju ove osobe, jer ne znaju „čitati između redaka“, već govor koji čuju doživljavaju doslovno. Ako netko kaže s namrštenim izrazom lica “Danas je baš divan dan.“, osoba s ovim sindromom neće posumnjati zbog namrštenog izraza lica sugovornika u njegovu izjavu.

Često nemaju potrebu koristiti govor i to im predstavlja napor, a ujedno ne vide potrebu da iznose svoje misli i stavove, jer nisu svjesni da drugi ljudi ne znaju ono što oni znaju. Ljudi uglavnom u komunikaciji s nekom osobom nauče što mogu očekivati od te osobe s obzirom na prošla iskustva, znaju pročitati njezine osjećaje kroz neverbalne poruke, predvidjeti kako bi se ta osoba mogla osjećati ako izgovore neku primjedbu...Tu sposobnost stručnjaci nazivaju teorijom uma. Zbog nedostatka ove sposobnosti kod osoba s autizmom, oštećena je svijest o sebi, teško prepoznaju svoje i tuđe emocije i stoga teško razvijaju empatiju. To dovodi do toga da se osobe s Aspergerovim sindromom bolje snalaze sa npr. brojevima koji su im predvidljivi, a u međuljudskim odnosima se osjećaju kao u nepoznatoj zemlji u kojoj ne poznaju jezik.

Interesi ovih osoba su suženi te stoga postoji potencijal da postanu stručnjaci u nekom području ako se njihov interes usmjeri u pravom smjeru. S obzirom da je intelektualni razvoj prosječan ili čak iznadprosječan interes koji zaokuplja osobu mogao bi postati jednog dana njezina profesija. Uz poticaj svog profesora to je uspjelo Temple Grandin, ženi s Aspergerovim sindromom, koja je danas vodeći stručnjak u svom području, a sve je započelo njenom fiksacijom na sprave za imobilizaciju goveda.   

Roditeljima djeteta s Aspergerovim sindromom osobit problem predstavljaju djetetove senzoričke teškoće koje povremeno dovode dijete do gubitka kontrole, a kada se to desi u javnosti okolina često etiketira to dijete kao zločesto, a roditelje kao loše odgajatelje, jer se na prvi pogled čini da je s djetetom sve u redu. No, određeni senzorni podražaji, kao npr. etiketa na majci može u djetetu izazvati osjećaj kao da ga netko grebe po leđima sa brusnim papirom do krvi. Osjetna preosjetljivost česta je kod osoba s ovim sindromom te je važno imati na umu da nešto što je većini ljudi beznačajan podražaj osobama s Aspergerovim sindromom može uzrokovati veliku anksioznost, jer na primjer buku motora ili zvuk mora doživljavaju  pet puta jačom nego ostali. Uslijed takvog napada panike ili anksioznosti osoba može početi vrištati te se ljuljati ili povući u osamu, a to radi jer ne zna na koji drugi način bi se smirila i otklonila izvor neugode.

Osobe s Aspergerovim sindromom imaju mnogo izazova koje trebaju savladati, a koji su to točno izazovi možemo saznati kroz iskustva nekih koji su pisali o svojim svakodnevnim borbama.Više o tome pročitajte u nastavku ovog članka...

________________________________
Neki korišteni izvori: Attwood, T.: Aspergerov sindrom: vodič za roditelje i stručnjake, Naklada Slap, 2010.
Američka psihijatrijska udruga: DSM-IV, Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, Naklada Slap, 1996.