Bez obzira na Vaša iskustva i stavove, djeca i mladi neizbježno dolaze u susret s računalnom i komunikacijskom tehnologijom.

Poticanje informatičke pismenosti dio je školskoga programa. Važno je znati da će se Vaša djeca koristiti informatičkom tehnologijom te da je teško, pa i štetno za njihov razvoj zabraniti im korištenje mobitela, računala i interneta.

Iskustva pokazuju da nadzor roditelja i nadgledanje dječjih aktivnosti  na internetu predstavljaju važan korak u zaštiti djece i mladih, no to nije dovoljno.

Roditelji nisu u prilici stalno nadgledati aktivnosti svoje djece na internetu. Osim toga, važnije je naučiti djecu kako sigurno „hodati" elektroničkim medijima nego ih stalno „voditi za ruku". Kao što djecu učimo kako se nositi s uznemirujućim i neugodnim događajima u svakodnevnome životu te kako prepoznati i izbjeći opasnost na ulici i u svojoj okolini, važno je naučiti djecu kako se sigurno koristiti internetom i mobitelom te kako prepoznati moguću opasnost i rizična ponašanja. Također, važno je poučiti djecu i mlade o preuzimanju odgovornosti za svoje ponašanje i o posljedicama određenih postupaka, koje pogađaju njih same, ali i druge s kojima su u kontaktu. Pritom je važno poštovati njihovu neovisnost, interese i aktivnosti u skladu s njihovim uzrastom, kao i koristiti se porukama prilagođenima djetetovu uzrastu.

Chat, blog, forumi i slična mjesta na internetu, gdje djeca i mladi mogu razmjenjivati mišljenja i komunicirati, vrlo su popularna, pa su stoga i privlačna osobama koje žele zloporabiti komunikacijske mogućnosti koje internet nudi. Zloporaba vršnjaka najčešće uključuje prijeteće poruke, vrijeđanje i širenje glasina te ucjene koje jedno dijete ili više njih upućuju drugomu djetetu. Zloporaba odraslih najčešće uključuje lažno predstavljanje i manipuliranje s ciljem pridobivanja djece i mladih na nepoželjna ponašanja (najčešće seksualna).

Kako roditelji mogu smanjiti rizike s kojima se mogu suočiti njihova djeca na internetu?

Roditelji se ne bi trebali osjećati bespomoćno, smatrajući internet kompleksnim medijem s kojim njihova djeca imaju više iskustva i spretnija su od njih. Pokazujući interes i pažljivo nadgledajući djetetove aktivnosti na internetu, roditelji ipak mogu zaštititi djecu od rizika, što je u svakom slučaju bolje nego im jednostavno zabraniti upotrebu, jer im zabrana može samo povećati interes i učiniti internet privlačnijim.

Koraci koje roditelji mogu učiniti da zaštite djecu:

Dati djeci do znanja da su zainteresirani za njihove online aktivnosti, tj:

• ne dozvoliti djeci da njihova želja za privatnosti nadvlada roditeljsku potrebu za kontrolom. Treba tražiti od djece da pokažu stranice koje posjećuju i biti s njima dok su na internetu
• upotrebljavati internet i upoznati se s online uslugama koje koriste njihova djeca.

Postaviti pravila korištenja interneta
Djeca se osjećaju sigurnijom kad su pravila i posljedice ponašanja uključujući i upotrebu kompjutora jasno definirani, kad su granice jasno postavljene. Npr. roditelji mogu odrediti koji tip stranica djeca mogu posjećivati i količinu vremena koju mogu provoditi "na internetu", a posebno se to odnosi na vrijeme koje dijete koristi za zabavu i igru.

Postaviti kompjutor u dnevnu sobu
Kao što nije preporučljivo staviti televizor u dječju sobu, jer tada dijete može imati pristup i zabavi za odrasle, isto tako ne treba ni kompjutor s pristupom internet stranicama za odrasle postaviti u dječju sobu. Kompjutor (s pristupom internetu) bi trebao biti u dnevnoj sobi kako bi svi članovi obitelji mogli biti uključeni, a i nadgledanje djeteta je tad lakše. Tako roditelji mogu upoznati djetetove online - prijatelje, jednako kao što znaju i školske prijatelje.

Trebaju biti sigurni da dijete razumije da je stranac ipak stranac
Djeca znaju da na ulici ili na igralištu ne trebaju razgovarati sa strancima, a ista pravila se trebaju odnositi i na razgovor putem kompjutora. Djeci treba reći da davanje čak i minimalnih informacija može omogućiti stranoj osobi da pronađe gdje živi, npr. da putem djetetovog broja stranac može saznati adresu.

Ne smije se dozvoliti da dijete dogovori susret s osobom koju poznaje preko "chat-a" na internetu, osim ako je i roditelj prisutan susretu.
Ako online odnos dođe do točke kad se dijete i njegov prijatelj žele susresti, roditelji moraju znati za to. Mjesto susreta treba biti javno, a ako je taj prijatelj dijete, on također treba dovesti roditelja. Na taj način se svi osjećaju sigurno. Uostalom, ako je ta druga osoba zaista zainteresirana za stvaranje prijateljstva, roditeljska pratnja joj neće predstavljati problem.

Ne treba dozvoliti da dijete šalje svoje slike internetom bez roditeljske dozvole.
Nikad se ne zna što će druga osoba učiniti sa slikama. Uz malo vještine i s osnovnim grafičkim programima moguće su razne fotomontaže.

Evo još nekih pravila o kojima roditelji trebaju prodiskutirati sa svojom djecom i jasno ih postaviti:

• Nikad nikome ne otkrivaj svoj password
• Nikad nemoj davati informacije o pravom identitetu (ime, prezime, ime i prezime roditelja, kućnu adresu, radno mjesto roditelja, naziv škole, broj kreditne kartice roditelja) ni u chat-roomu, niti e-mailom nekom koga dijete ne poznaje. Bez obzira na to koliko simpatično netko djelovao preko interneta, ta osoba je ipak stranac, koji može biti i odrasla osoba, a pretvarati se da je dijete.
• Nikad ne prihvaćaj besplatni poklon u zamjenu za adresu ili neku drugu informaciju bez dozvole roditelja.
• Nikad ne šalji fotografiju ili opis sebe niti članova obitelji.
• Nikad ne nastavljaj razgovor zbog kojeg se osjećaš nelagodno ili koji postaje previše osoban. Jednostavno prekini razgovor, prijeđi na drugu stranicu na internetu i reci roditeljima što se dogodilo.
• Nikad ne odgovoraj na e-mail poruke koje su nepristojne, sugestivne ili se zbog njih osjećaš nelagodno. Reci roditeljima ako ti se to dogodi. Djeci treba naglasiti da nije njihova greška ako dobiju takve poruke. Poruka nije došla zbog toga što su oni nešto pogrešno učinili.
• Nemoj organizirati susrete s neki kim si se upoznao putem interneta. Ako roditelji ipak pristanu na takav susret, onda to mora biti na javnom mjestu i u pratnji roditelja.

 

Još nekoliko savjeta za sigurno korištenje mobitela:

• Naglasite djetetu da pazi komu daje broj mobitela.
• Upozorite ga neka se oprezno koristi nekom od chat usluga preko mobitela.
• Ako dobije poruku s nepoznatog broja, neka ne odgovara. Recite mu da ne treba odgovarati ni na poznate brojeve ako se zbog sadržaja poruke osjeća loše ili neugodno.
• Objasnite djetetu kako šala može lako od smiješne postati uvredljivom, i to da, ako je ljutito, može učiniti nešto zbog čega će poslije požaliti.
• Istaknite da bude oprezno kada šalje i prosljeđuje poruke drugima.
• Potaknite dijete da se prije slanja poruke zapita može li ona uvrijediti ili na bilo koji način naštetiti primatelju.
• Poučite dijete da je prosljeđivanje poruka koje vrijeđaju nekoga također zlostavljanje te da to ne čini.
• Postavite pravilo prema kojem nije dopušteno putem mobitela slati fotografije ili videozapise drugih ljudi bez Vašeg dopuštenja.
• Ako je dijete dobilo neprimjerenu poruku, poziv ili je bilo izloženo nasilju, poduprite ga i potaknite da odmah razgovara s vama ili nekom drugom odraslom osobom u koju ima povjerenja (poput nastavnika, školskog psihologa), kako se problem ne bi pogoršao.

Najčešće se roditelji ne ustručavaju preuzeti brigu i odgovornost za ponašanje svoje djece u igri, školi ili u tuđoj kući. Ne mora biti drukčije ni kad je riječ o onome što se događa posredstvom moderne tehnologije. Roditelji trebaju razgovarati sa svojom djecom o kompjutorskoj etici, dogovoriti pravila ponašanja na internetu i, kao najvažnije, definirati posljedice kršenja tih pravila. Prisutnost odraslih koji nadgledaju situaciju na igralištima umanjuje količinu nasilja među vršnjacima. U školama koje povećaju broj dežurnih nastavnika na hodnicima, igralištima, u dvorištu, smanjen je broj nasilnih incidenata. Isto se može primijeniti na nasilje koje se događa korištenjem moderne tehnologije,odnosno treba nadgledati i korištenje računala kod kuće i u školi.

Zapamtite: Vaša djeca mogu znati više od Vas o tehnologiji, ali Vi znate više o životu. I u ovome području oni trebaju Vas da ih naučite sigurno hodati.


Hrabri telefon