Povraćala sam neki dan, jako i dugo, trajalo je pola noći. Ne sjećam se kad mi je zadnji put bilo toliko loše.

Probudila sam se ujutro nakon sat-dva sna, iako sam jedva otvarala oči. Kćer je trebalo odvesti u školu. Rekla je da ju boli glava. Izmjerila sam joj temperaturu – 37,7.

 

Moj umor je nestao u trenu. Onaj psihički je ostao, naravno. Ali taj, srećom, nitko ne vidi.

 

Kako sad? Nije nam uopće zgodno… Ja sam dežurna, muž radi jutarnju smjenu, baka baš danas ima obaveze. Moja mučnina je nestala kao odsječena.

 

Palo mi je na pamet da je pokušam uvjeriti da je dobro. Dam joj sirup i ode u školu.

 

Znam da je to glupa i pogrešna ideja, ali možda je bolje vježbati. Jednom kad/ako postane majka, ionako neće smjeti biti bolesna.

 

PROČITAJTE JOŠ: Moje dijete zauvijek, ali moja beba samo godinu dana

 

Iako mi je nakon godina majčinstva ova činjenica u magli ali ima ljudi koji kad ih uhvati viroza legnu na kauč, zavuku se u najmekšu dekicu, pijuckaju topli čaj i gledaju omiljenu seriju. Prespavaju dan i jedino što im preostaje je odmor. Još da im ima tko donijeti juhu... Da, ali ti ljudi sigurno nisu roditelji mlađe djece.

 

Kad nemaš djecu, povraćaš bar još dvaput nakon grozne noći i grickaš dvopek stisnuta na kauču. Kad imaš djecu nemaš vremena ni povraćati. Proljev odrađuješ dok stoje kraj tebe i govore da su žedni. Ne brineš za laganu hranu nego kupiš burek na povratku iz trgovine da ti da snagu.

 

Kad imaš djecu, miruješ i odmaraš - na poslu

 

Kad nemaš djecu, temperatura te skrha i baci u krevet. Kad imaš djecu popiješ najjači lijek (duplu dozu iako piše da oprezno doziraš) i već ti je bolje.

 

Kad nemaš djecu, bol u plućima je potencijalni tumor. Inhaliraš se i miruješ. Uzimaš bar tjedan dana bolovanja. Kad imaš djecu, što je to bol za vas.

Kad nemaš djecu, bolesna štitnjača znači barem dva dana bolovanja da se smiriš. Kad kući imaš klince smiruješ se na poslu.

 

Kad nemaš djecu, a bolesna si – odeš na bolovanje. Kad je imaš to ne radiš ni pod cijenu života jer moraš čuvati bolovanja za djecu. Ako već i nisi na to potrošila sve 'kredite' kod šefa.

 

Kad imaš djecu zapravo se čini da i nemaš drugih problema – osim djece. Ako si i bolestan to nećeš saznati jer niti ne stigneš doktoru, a i da imaš tu rupu od sat-dva smislit ćeš bar još tri obaveze koje su 'važnije'.

 

PROČITAJ JOŠ: BLOG: Priča o mami "dobroj kućanici"

 

Jer su žene jednostavno takve, glupe ili dirljivo posvećene, ponekad mi se čini jedno, a nekad drugo.

 

Osjećam se loše i krivo kad ležim kraj djeteta

 

I nije čak ni muž taj kojeg treba kamenovati 'jer ženi ne da da odleži'. Ja se osjećam toliko loše i krivo dok ležim kraj djeteta da je taj osjećaj gori od najgore mučnine. Pa stisnem zube i krećem dalje.

 

Sigurna sam da mi je i mama takva jer ne sjećam se da je ikad bila bolesna. Ni kada je bolovala od karcinoma ne bih nikada rekla da je bila bolesna. Uvijek se smješkala i govorila 'ne brinite za mene, ja sam dobro'.

Hajde bar imam krivca zašto ne pazim dovoljno na sebe. Ona me tako blesavo naučila. A i njena mama nju, i njena nju...

 

Ne želim niti misliti kako se osjeća ozbiljno bolesna mama koja ne može stisnuti zube, koju boli do kostiju i umire od bolova... Koja se ne može praviti i namjestiti osmjeh.

Jer kad si mama djeci si super biće. I tako je teško pokazati im da si samo čovjek. A možda bi trebale. Čisto zbog onih curica koje tek uče biti nadnaravna bića - žene.

 

Izvor: 100posto