Uloga bake i djeda je jako važna, kako u pomoći neiskusnim roditeljima tako i u budućem odgoju novopridošlog člana obitelji.

Majke svojih odraslih kćerki jedva čekaju da postanu bake, ispitujući i namečući kada će doći unučići, a kada dođu, sreća i ponos su neopisivi. Uloga bake i djeda je jako važna, kako u pomoći neiskusnim roditeljima tako i u budućem odgoju novopridošlog člana obitelji. Unatoč tome, javljaju se ujedno i osjećaji tuge i nesigurnosti jer bake i djedovi istovremeno osjećaju da stare i da dobivaju jednu novu ulogu, koja, iako dugo očekivana, može mnoge naći nespremne, a također može i dovesti do nekih poteškoća u odnosu s mladim roditeljima.

Bez obzira koliko roditelji smatraju da su se dobro pripremili da dolazak bebe, pomoć je uvijek dobrodošla. Ali kakva?

Nakon prvog tjedna, kada se mama vrati s bebom iz bolnice i kada završe posjeti rodbine i bližnjih, a otac se vraća na posao, majka ostaje sama u kući s bebom. Tada je i te kako dobrodošla pomoć i to ponajprije u kuhanju i pospremanju stana.  Također, u tim prvim mjesecima, bake i djedovi mogu pomoći na način da pričuvaju stariju braću/sestre male bebe, ali i da pričuvaju bebu dok se roditelji prošeću, odmore, iziđu navečer van. Ukoliko roditelji ne žele ostaviti bebu s bakom i djedom (ponekad roditelji u prvo vrijeme ne žele ostavljati bebu ni sa kim), baka i djed mogu za početak pričuvati bebu dok roditelji večeraju ili odmaraju u drugoj sobi.

Kasnije se uloga bake i djeda mijenja i postaje više vezana uz dijete, a manje uz njegove roditelje jer roditeljima više nije toliko potrebna direktna pomoć.

Istraživanja su pokazala da je emocionalna privrženost djece prema bakama i djedovima druga po redu najsnažnija i najintenzivnija emocionalna veza koju djeca razvijaju nakon one prema roditeljima (Buljan Flander i Karlović, 2004).

Djeca će se vrlo rado družiti s djedovima i bakama jer su im oni zanimljivi, pričaju zanimljive priče i dogodovštine iz života, pokazuju im slike iz prošlosti i opisuju događanja te uče djecu mnogim korisnim stvarima, upoznavajući unuke sa njihovim porijeklom, običajima te njihovim roditeljima na jedan drugačiji način.

Bake i djedovi su tu da uz roditelje odgajaju dijete. No, pritom je važno zadržati autonomiju roditelja te im ne nametati vlastite odgojne ciljeve. Najveća je pomoć roditelju ukoliko bake i djedovi podržavaju roditeljske odgojne ciljeve i metode te ih i sami koriste. Naravno da su ipak djedovi i bake tu da pomalo „razmaze“ unučiće i da je i to dio njihove uloge, ali kad govorimo o odgojnim ciljevima, trebali bi biti usklađeni s onim roditelja.

Ponekad se djedovi i bake znaju osjećati pomalo izostavljeno, a kako bi se što više približili unucima, postaju prepopustljivi, smatrajući odgoj roditelja prestrogim. U takvim situacijama često dolazi do nesuglasica i svađa među generacijama. Međutim u ovim situacijama “stariji nisu pametniji“. Djedovi i bake trebaju slušati želje roditelja i pokušati ih slijediti.  „... potrebno je da se svi članovi obitelji dogovore i prihvate činjenicu da su roditelj ti koji trebaju imati glavnu ulogu u odgoju djeteta i donositi svakodnevne odluke u odnosu na slobodne aktivnosti, postavljanje granica, vrijeme odlaska na spavanje i slično...“ (Buljan Flander i Karlović, 2004).  Nadalje, djedovi i bake ponekad nemaju razumijevanje za neke odgojne metode i ciljeve roditelja kao i neke zabrinutosti. Tada se često okreću „pametovanjima“ i „savjetovanju“ roditelja umjesto razumijevanju i podršci koja im je potrebna. Roditelji imaju razloge zašto postavljaju neka pravila i granice, ali to ne znači da nisu otvoreni za savjete. S druge strane baka i djed trebaju otvoreno reći kojih pravila se ne mogu ili ne žele držati. Sva neslaganja trebaju se razriješiti prije nego roditelji ostave djecu na čuvanje, kako bi roditelji mogi unaprijed odlučiti u čemu žele ustrajati, a u čemu se slažu da djed i baka postupe drugačije. U slučaju nemogućnosti kompromisa i dogovora, djed i baka trebaju imati u vidu da će roditelji možda odlučiti da im dijete pričuva netko drugi.

Kada razmišljaju o druženju ili čuvanju djeteta kod djeda i bake, roditelji trebaju uzeti u obzir dob djeteta te starost djeda i bake. Dob od 4-7 godina djetova života idealna je za druženje s djedovima i bakama jer su oni tada svojim pričama poticatelji dječjih ideja, a s obzirom da su djeca donekle samostalna, djedovi i bake su dovoljni kao pratnja u dječjoj igri.

Iako su mlađi djedovi i bake obično popustljiviji i zabavniji djeci, ipak su to ljudi „u godinama“, te čuvanje jednog „trčkarala“ koje treba paziti cijelo vrijeme može biti zamorno. Roditelji se ne trebaju uvrijediti ako djedovi ili bake ponekad odbiju pričuvati unuke, jer  i oni se ponekad trebaju posvetiti sebi, svojim hobijima i obvezama.

Stoga, neke od najčešćih grešaka kako djeda i bake tako i roditelja je nerazumijevanje važnosti dobrog odnosa jednih s drugima. I iako je održati taj odnos zapravo najteže, upravo je on temelj odnosa s unucima.


Hrabri telefon