Prije definiranja pojma disleksije i disgrafije potrebno je definirati samo čitanje i pisanje. Koji su mogući pokazatelji disleksije i disgrafije već u ranoj dobi- pročitajte u daljnjem tekstu.

Čitanje i pisanje

Prije definiranja pojma disleksije i disgrafije potrebno je definirati samo čitanje i pisanje. Ni danas ne postoji jedinstvena definicija čitanja, ali ono što sa sigurnošću znamo je da je čitanje složen proces koji započinje puno prije formalne poduke u školi. Prema modelu Ute Frith usvajanje čitanja odvija se u tri faze, a to su:

Logografska faza- faza koja se javlja prije polaska u školu. Karakterizira je prepoznavanje riječi kao slika odnosno prepoznavanje riječi prema njenim vizualnim obilježjima. Tako će dijete primjerice prepoznati i zapamtiti natpise za Konzum/Ledo sladoled/ Rtl kockicu i slično prema njihovim simbolima.

Alfabetska faza- faza koja se javlja pred polazak u školu. Karakterizira je razumijevanje veze između slova (pisanih simbola) i glasova (govorne reprezentacije) i razvijanje dekodiranja (pretvaranje pisanog simbola u glas).

Ortografska faza- faza tečnog čitanja. Čitajući, dijete počinje upamćivati pisane predodžbe čestih riječi te se više ne mora oslanjati na fonološki put- dekodiranje tijekom čitanja.

Pisanje definiramo kao najsloženiju vještinu koja zahtjeva integraciju pažnje, pamćenja, motoričkih vještina te poznavanje jezika na kojem se piše, njegove gramatike, pravopisa i same ortografije (slova).

Disleksija i disgrafija

Disleksija je specifična teškoća čitanja koju karakterizira smanjena razina čitanja (točnost, brzina i razumijevanje) obzirom na kronološku dob djeteta, inteligenciju i obrazovanje. Javlja se kod osoba diljem svijeta, bez obzira na kulturu i dob, a zahvaća oko 10% populacije. Kod osoba s poremećajem čitanja glasno čitanje karakterizirano je iskrivljavanjem,

zamjenama ili ispuštanjem slova. I glasno čitanje i čitanje u sebi karakterizirani su sporošću i pogreškama u razumijevanju.

Disgrafija je specifična teškoća pisanja koju karakterizira znatno slabija razina pisanja obzirom na kronološku dob djeteta, inteligenciju i obrazovanje. Očituje se u trajnim i mnogobrojnim gramatičkim pogreškama ili pogreškama s interpunkcijama, slabom organizacijom poglavlja, višestrukim pravopisnim pogreškama te ponekad i izrazito lošim

rukopisom.

Preduvjeti za usvajanje čitanja i pisanja

Već se u predškolsko doba može predvidjeti hoće li dijete imati poteškoće u čitanju i pisanju. Vještine koje su bitne za ovladavanje čitanjem, a koje dijete usvaja već u ranoj dobi (prije formalne poduke) nazivamo ranom pismenosti.

Neke od vještina koje je potrebno razviti u vrtićkoj dobi su:

interes djeteta za tisak,

svijest da se čita s lijeva na desno,

svijest da se čita od gore prema dolje,

prepoznavanje pojma riječi (npr. pokazivanje zadnje riječi na stranici),

pretvaranje djeteta da čita i piše.

Pred polazak u školu očekuje se da dijete ima razvijene sljedeće predvještine čitanja i pisanja:

slogovna analiza i sinteza,

prepoznavanje i produkcija rime,

izdvajanje prvog glasa,

glasovna analiza i sinteza,

prepoznavanje i imenovanje slova.

Upravo su se teškoće u potonjem pokazale kao najprediktivnije za razvoj teškoća čitanja i pisanja. Poteškoće u usvajanju u bilo kojoj od ovih vještina mogu (ali i ne moraju!) biti pokazatelj razvoja specifičnih teškoća čitanja i pisanja.

Potrebno je da dijete u svojoj vrtićkoj skupini bude izloženo slovima hrvatske abecede, da u predškolskoj dobi s roditeljima, odgojiteljima i vršnjacima igra igre koje uključuju slova te da komentira slova koja prepoznaje. Da bi se spriječila zbunjenost oko vizualno sličnih slova, potrebno ih je odvojeno podučavati tako da je dijete vrlo dobro upoznato s jednim slovom prije nego kreće učiti drugo.

Također, potrebno je od početka djecu ohrabrivati da pišu slova jer to pridonosi razvijanju vještina prepoznavanja slova. Djecu ne treba obasipati mnoštvom informacija kako ne bi nešto propustili usvojiti, ali ne smijemo se ni voditi mišljenjem kako će djeca sve što trebaju naučiti, naučiti u školi.

Stoga, važno je pravovremeno reagirati i osigurati uvjete u kojima će djeca svijet slova i brojeva doživljavati i tumačiti kao zanimljivo,korisno, potrebno i pozitivno iskustvo koje će kasnije dovesti do pozitivnog stava prema učenju uopće (Martinović, 2016).

Karakteristične poteškoća kod djece s disleksijom i disgrafijom

Bitna i karakteristična obilježja disleksije u školskoj dobi su:

teškoće povezivanja grafema s fonemom (glas – slovo),

strukturalne pogreške, premještanje redoslijeda ili umetanja slova ili slogova u riječima (iz-zi, do-od, po-op, mi-im, Ivo-ovi, vino-novi, vrata-trava…),

zamjenjivanje sličnih slova (d-b, b-p, m-n, n-u, a-e, beba-deda, bili-pili, brati-prati, grije-krije) i slogova (na-an, on-no, je-ej, mi-im, do-od),

izostavljanje slova i slogova (prozor-pozor, davnina-davni…) i dodavanje slova i slogova (oblak-obalak, noj-nojovi…),

pogađanje pri čitanju (potpuno nepravilno pročitane riječi u kojima su dva ili više slova zamijenjena drugima, npr. mračni-mačka, dobar-obad),

teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (val-lav, 23-32…)

teškoće u slijedu pravca čitanja (gore-dolje, lijevo-desno),

vraćanje na već pročitani red, preskakanje redova, tj. izostavljanje jednog ili više redova,

zrcalno pisanje

Rano prepoznavanje teškoća čitanja i pisanja od iznimne je važnosti te je potrebno potražiti stručnu pomoć kako bi se procjenila razina djetetovog čitanja i pisanja.

Preuzeto sa: logoped.hr