Ide li vaše dijete ove godine prvi put u vrtić? Čak i ako je dijete nešto starije, polazak u vrtić emocionalno je zahtjevan proces i za dijete i za majku. Kako "preživjeti" ovu važnu prekretnicu?

Polazak u vrtić još je veći izazov kada je u pitanju beba od 12 mjeseci, kojoj jednostavno ne možemo objasniti zašto će odjednom biti toliko sati odvojena od mame.

Mamina tuga je opravdana

Većina majki također može iskusiti snažnu emocionalnu tugu prije nego što njeno dijete krene u vrtić: hoće li se moći dobro brinuti o mom djetetu u vrtiću? Što ako dijete plače, a nitko ne zna kako ga utješiti? Hoće li moje dijete misliti da sam ga ostavila? ... Ako majku „tješimo“ tako da joj kažemo da ne komplicira i pusti dijete već jednom od sebe, ne pomažemo joj nimalo, dapače samo joj dodajemo još jednu brigu – misao da su ona i dijete previše vezani i sad će im biti još teže odvojiti se.

Pa ne mora biti tako. Čak i djeca koja su sigurno i snažno vezana uz majku mogu uspješno proći kroz proces odvajanja od majke. Naravno, majka najprije mora biti svjesna svojih briga i o tome razgovarati s odraslim osobama u koje ima povjerenja. Također i s odgojiteljicom, kojoj će nakon razgovora svakako lakše vjerovati i tako se još više opustiti.

PROČITAJTE JOŠ: Koje mame ćete upoznati u vrtiću?

Priznajte djetetov gubitak

Iako je istina da dijete osjeća emocionalno stanje svoje majke i pri odlasku u vrtić izražava i njene skrivene strahove, mora se naglasiti da je polazak u vrtić i za dijete pravi gubitak. Ako je prije polaska u vrtić gotovo cijelo vrijeme na raspolaganju imao mamu i život mu se uglavnom odvijao samo u poznatom i sigurnom domu, polaskom u vrtić sve se drastično mijenja. Nije čudno što se dijete buni i brani od ulaska u nepoznati svijet.

Zamislite da netko iznenada dođe i preko noći preokrene cijeli ritam vašeg života – muža viđate samo jednom tjedno umjesto svaki dan, a svakih 14 dana morate živjeti daleko od kuće, gdje je sve drugačije. Sigurno biste se i vi bunili.

Stoga je važno da mi roditelji shvatimo da dijete ima pravo žaliti za svojim dosadašnjim načinom života, a cilj nam ne smije biti da ulazak u vrtić prođe potpuno bez suza i kao da se ništa nije dogodilo. Naime, ako roditelji teško podnose djetetovu uznemirenost, dijete je naizgled neće izraziti ali će se njegov pravi gubitak pokazati negdje drugdje: s više plača i privijanja uz majku u popodnevnim satima, kao i češćim bolestima. Dijete u vrtiću ne obolijeva češće zato što je okruženo s više virusa, nego zato što mu imunološki sustav propada zbog emocionalnog stanja.

Podržite djetetove osjećaje

Zato je jako važno da kada dijete krene u vrtić, majka bude sposobna ne samo prihvatiti vlastite strahove i suočiti se s njima, već i biti sposobna izdržati djetetove osjećaje tuge, gubitka, straha, ljutnje i druge neugodne osjećaje emocionalne frustracije.

Prihvatiti djetetove osjećaje ne znači samo pustiti ga da plače, već biti u stanju priznati sve osjećaje koje osjeća bez pokušaja da ih uskratite, umanjite njihovu važnost ili skrenete pažnju.

To znači sposobnost nositi se s djetetovim emocionalnim stanjem, a da se pritom i sami ne „izgubimo“ u osjećaju krivnje i tuge te cijelu situaciju prihvatiti s mislima da će se ubrzo ovo teško razdoblje pretvoriti u opuštene i zabavne trenutke u vrtiću.

PROČITAJTE JOŠ: Uvođenje u vrtić - 5 zlatnih pravila

Izgradite odnos s osobljem vrtića

Kada dijete osjeti da je majka u njemu opuštena, jer vjeruje da će dijete moći podnijeti odvojenost od majke i da će se drugi odrasli znati pobrinuti za djetetove osnovne potrebe, i dijete se lakše opušta i počinje se veseliti novim životnim iskustvima ili lakše obrađuje proces odvajanja od majke.

Naravno, vrlo je važno da dijete u vrtiću ima odraslu osobu za koju se može sigurno vezati, inače može doći u situaciju s kojom se ne može nositi i može ostaviti trajne posljedice na djetetov doživljaj svijeta, odnosa i emocija.

Stoga što češće razgovarajte s odgajateljicama i pokušajte ih što bolje upoznati, jer ako majka ima problema s prihvaćanjem i povjerenjem u odrasle koji čuvaju dijete, i dijete će imati iste probleme i boravak u vrtiću će mu biti sve teži.

Nemojte raditi nikakve druge promjene

I posljednji savjet, koji je također bitan - kod uvođenja djeteta u vrtić sve druge velike promjene odgodite. Bilo da se radi o odvikavanju od duda ili pelena, preseljenju u dječju sobu ili uvođenju nekih drugih novih navika. Zamislite da u mjesec dana morate promijeniti posao, preseliti se, a partner vas obavještava da će podnijeti razvod. Previše svega, zar ne?

Za dijete je polazak u vrtić vrlo zahtjevan proces koji oduzima puno fizičke i psihičke energije, stoga je sve ostale promjene bolje odgoditi za nekoliko mjeseci, kada će se dijete dovoljno priviknuti na boravak u vrtiću. Ne zaboravite da tijekom prve godine u vrtiću (a često i kasnije) svaki višednevni izostanak iz vrtića može gurnuti dijete natrag na početak procesa uvođenja, tako da ćete vi kroz proces uvođenja prolaziti više puta. Uzmite ovo kao test vašeg odnosa s djetetom i trening emocionalno sigurnog roditeljstva. Vjerujte sebi i svom djetetu da će i ono to moći!

Izvor: Ringaraja.net

Helena Primic