Ublažavanje bolova pri porođaju temelji se na dogovoru između rodilje i ostalih (laika i stručnih osoba) osoba koje prisustvuju tom porođaju.

Ako se žena uzda samo u mogućnost ublažavanja bolova lijekovima, onda je njeno iskustvo rađanja uskraćeno za osjećaj snage njenog tijela i duha. Naime, većina rodilja je, uz dobru informiranost, te tjelesnu i psihičku pripremljenost, sposobna predati se vlastitom načinu savladavanja bolova, koji su efikasniji i prvenstveno sigurniji za njenu bebu.

Kada u svojoj okolini već od davnina slušamo samo o bolovima pri porodu, onda je prirodno da se u nama rodi strah. Hoću li uspjeti? Hoće li liječnik biti spreman dodavati sredstva protiv bolova po mojim željama? Što ću učiniti kada bolovi postanu nepodnošljivi?

Porođajni bolovi nisu normalna stvar. Porod prati određeni stupanj neugodnosti i osjećaja koje prvorotka osjeća prvi put i koji se ne mogu usporediti ni sa čime što je doživjela dotad.

Trudovi stvaraju pritisak u području materice i karlice, a u fazi istiskanja djeteta rodilja ima neugodan osjećaj zbog rastezanja vagine. Dakle, kada govorimo o normalnom porodu, bolje je govoriti o osjećajima, a ne o bolovima, jer će takav stav ublažiti ili čak uništiti strah pred »događajem života«. Na drugoj strani, to će ženu potaknuti da sudjeluje pri porodu intuitivnim mijenjanjem položaja i prirodnim ublažavanjem bolova (opuštanje, masaža, tople kupke ili tuš). Nepodnošljivi i jaki bolovi pri porodu su znak da se događa nešto na što se mora odazvati liječnik!

Porod je domena žena i pri tom događaju, više nego pri bilo kojem drugomu u životu mora važiti ženski princip primanja! Porod nije događaj kojeg bi potpuno savladale, kao što su u današnjem tempu naučene suvremene žene. Porod je prepuštanje silama majke prirode, prepuštanje mudrosti vlastitog tijela, koje samo zna kako roditi – treba ga samo poslušati i dati mu mogućnost da obavi svoj posao u svom tempu i na svoj način!

Prepustiti se, opustiti se, ne pokušavati savladati – da li to još uvijek znamo? Razumijevanje funkcioniranja tijela pri porodu bit će od velike pomoći trudnici koja se želi pripremiti na jedinstveno iskustvo poroda. 

Prvi uzrok za eventualne bolove je tijesan prostor u tijelu trudne žene. Dijete je iz dana u dan veće i da bi imalo više prostora »gura« susjedne organe. Dok se to dešava polako, ne dolazi do bolova, dok pri porodu »izgurivanje okoline« svakako dovodi do neugodnosti. Materični mišić usprkos svom jakom skupljanju nije uzrok bolova, jer sadrži jako malo receptora za bolove. Bolove kod trudova rodilja osjeća zbog pritiska materice na svoju okolinu – trbuh, područje karlice i križa, koji su osjetljiviji  na bol. Dakle, jaki bolovi koje poznaje toliko žena su posljedica ukočenosti susjednih mišića koji se odupiru pritisku materice, koja se skuplja.

Podsvjesna reakcija čovjeka kojeg nešto boli je »ukočenost«, a ako tome pridodamo i strah pred (već doživljenim) bolovima, opuštanje je skoro nemoguće. Zato je vrlo važno da se trudnica još za vrijeme trudnoće psihički pripremi na koji način će se opustiti za vrijeme trudova.

Najjednostavniji savjet je da pokuša raširiti trbuh »kao da je trudna 11 mjeseci«, a ne da ga »skupi, kao je da je trudna 8«. Bolovi su dosta manji ako se za vrijeme trudova uspije bar malo opustiti. Tako će vesela zbog svog uspjeha slobodnije očekivati sljedeće trudove i neće se zbog straha već unaprijed ukočiti. Na taj način se nekako zatvori krug ublažavanja bolova i rodilja tada zaista može govoriti o osjećajima (koji su, naravno, senzacionalni), a ne o bolovima. Sa takvim proživljavanjem (i doživljavanjam) trudova i umor, koji je isto tako jedan od uzroka eventualnih bolova, dolazit će sporije.