Mnogi su stručnjaci donedavno bili uvjereni da postoji jasna veza između nasilnih videoigara i agresivnog ponašanja kod djece, no sve je više istraživanja koja ne pronalaze uvjerljive dokaze da videoigre utječu na nasilno ponašanje.

Longitudalno istraživanje provedeno u nizozemskoj pratilo je dječje navike igranja videoigara, izloženost nasilnim igrama te različite aspekte mentalnog zdravlja, uključujući agresivnost

 

Mnogi su stručnjaci donedavno bili uvjereni da postoji jasna veza između nasilnih videoigara i agresivnog ponašanja kod djece, no sve je više istraživanja koja ne pronalaze uvjerljive dokaze da videoigre utječu na nasilno ponašanje. Nova nizozemska studija također donosi takve dobre vijesti, piše Christopher J. Ferguson, profesor psihologije na Sveučilištu Stetson u Floridi, koji se bavi istraživanjem utjecaja medija na ponašanje, u svom članku objavljenom na Huffington Postu.

 

U istraživanju je sudjelovalo 194 djece i njihovi roditelji, a pratile su se njihove navike igranja videoigara, izloženost nasilnim igrama te različiti aspekti mentalnog zdravlja, uključujući agresivnost. Prva procjena napravljena je kad su djeca imala oko devet godina, a sljedeća nakon godinu dana.

 

PROČITAJTE JOŠ: Strast djeteta prema videoigrama iskoristite za učenje i zbližavanje

 

Rezultati su pokazali da izloženost nasilnim videoigrama u dobi od devet godina nije pretkazatelj agresivnosti ili lošijeg ponašanja godinu dana kasnije. Igranje videoigara također se nije moglo povezati s većinom mentalnozdravstvenih problema, uključujući poremećaje pažnje i slabije funkcioniranje u društvu. Ipak, znanstvenici su zaključili da je igranje videoigara blago povezano s poremećajima raspoloženja kao što su depresija i anksioznost.

 

“To je, sve u svemu, dobra vijest. Povezanost između igranja videoigara i problema s raspoloženjem nije nužno uzročno-posljedična (depresivna djeca možda će radije ostati kod kuće i cijeli dan igrati videoigre), no upućuje na to da kada djeca previše igraju videoigre u usporedbi s drugom djecom, roditeljima to može biti znak da trebaju provjeriti je li sve u redu. To ne znači da svako dijete zaokupljeno videoigrama pati od depresije, no razgovor neće škoditi”, poručuje Ferguson.

 

Promišlja i o samom izrazu “nasilne videoigre”, koji se često koristi, iako nije sasvim jasno što sve točno podrazumijeva.

 

“O knjigama ne pričamo kako o nasilnima, jer što bi taj izraz uopće značio? Bismo li među ‘nasilne knjige’ svrstali Bibliju i hinduističku Ramayanu, zajedno sa Stephenom Kingom, Shakespearom, stripovima, Harryjem Potterom, bajkama braće Grimm, ili bilo kojom povijesnom knjigom, Crvenom značkom za hrabrost i tako dalje, i zaključili da su sve konceptualno iste jer je u njima opisano i nasilje?

 

To je besmilica.

 

Ipak to radimo s videoigrama. Korištenje izraza ‘nasilne videoigre’ odbija neupućenu publiku, a ima slabu znanstvenu konceptualnu vrijednost (unatoč tome, i mnogi znanstvenici ga koriste). Taj je izraz toliko širok da bi mogao uključiti gotovo sve videoigre, od Pac Mana do Grand Theft Auta, i dalje”, piše psiholog.

 

Piše: Ana Dokler

 Više o toj tematici možete pročitati na: Portalu medijskapismenost.hr, koji su pokrenuli Agencija za elektroničke medije i Ured UNICEF-a za Hrvatsku, roditeljima i nastavnicima donosi korisne informacije, preporuke i obrazovne materijale za razvoj medisjke pismenosti djece i mladih.