Jedan od sigurno najčešćih savjeta koje će novopečeni roditelji dobivati od znanaca i neznanaca je “Ne navikavaj ga na ruke!”

Roditelji koji vjeruju u ovaj princip kao temelj za sretan obiteljski život i kao najbolji lijek protiv buduće razmaženosti djeteta, tretirat će svoju bebu kao vruć krumpir: nakon što zadovolje “sve” bebine potrebe: hranjenje i čiste pelene, spustit će bebu u krevetac trudeći se da svoju nelagodu radi bebinog plača olakšaju razmišljanjem kako je ne uzimaju za njenu dobrobit. A i “šire se pluća!”…

 

Prije nego što se pozabavimo čuvenom “uzeti na ruke ili ne uzeti” dilemom, da vidimo o čemu se tu u stvari radi. Teorija o neuzimanju bebe, jer će je to razmaziti, temelji se na stavu kako beba “sve zna” i kako je, iako joj je tek tjedan dana spremna na sve radi manipuliranja roditeljima, te tako u stvari plače da bi zadovoljila neke svoje hirove, kada je suha i sita i “ništa joj ne fali”….

 

Je li zaista tako? Fali li bebi išta, ako je suha i sita? A neutješno plače…Naravno da joj fali! Nedostaje joj ono sto je i važnije od toga da je suha i sita: osjećaj da je voljena i zaštićena. A nema boljeg načina da se uvjeri da je voljena i zaštićena od onog kada se ušuška u naručje kod svojih roditelja (baka, djedova, starijeg brata ili sestre…). To je, uostalom, i najsličnije onom okruženju u kome se razvijala prvih 9 mjeseci svog života: maminom trbuhu.

 

PROČITAJTE JOŠ: Jesu li noćna buđenja važna za razvoj bebe!?

 

U razvijenim zemljama, gdje se pristup bebinim potrebama značajno razlikuje od naše zemlje gdje baby friendly bolnice posrću pod teretom predrasuda, a majke su još uvijek ostavljene bez emocionalne podrške, davno je prepoznat značaj tjelesne blizine mame i novorođene bebe. Te tako: nedonoščad se ne odvaja u inkubatore kojima mame nemaju pristupa, već se naprotiv, stimulira da se nedonoščad što više drži privijeno uz sebe. I to: koža na kožu, tako da mamina toplina tijela, otkucaji srca i ritmički pokreti disanja mogu ne samo smiriti bebu nego joj omogućiti brzi razvoj i napredovanje.

 

Stoga, nemojte svoje novorođene babice (kao i one nešto veće!) spuštati u krevetac bojeći se da ćete držanjem i maženjem bebu razmaziti. Pokazivanjem ljubavi grljenjem, maženjem i držanjem samo ćete omogućiti svojoj bebi da ostvari s vama bolju i čvršću vezu. Istina, neki put je bebama potrebno da budu same u krevetiću zato što im samoća povremeno prija, a poslije 4-5 mjeseca potrebno ih je postepeno učiti da ne spavaju na rukama, već ih pospane ili budne spuštati u krevetić kako bi stekle dobre navike spavanja.

 

Sve u svemu: mazite se sa svojim bebama, držite ih i grlite... tako ih sigurno nećete razmaziti!

 

 

Nevena Lovrinčević je autor tri knjige u izdanju Kreativnog centra: Naučite dijete da spava, Klopke za roditelje i Disciplina bez batina.