Impulzivnost i hiperaktivnost mogu odbijati drugu djecu, ali i odrasle te se uslijed toga hiperaktivno dijete može osjećati izolirano, odbačeno i drugačije što se sve može odraziti na njegovo samopouzdanje.

Impulzivnost i hiperaktivnost mogu odbijati drugu djecu, ali i odrasle te se uslijed toga hiperaktivno dijete može osjećati izolirano, odbačeno i drugačije što se sve može odraziti na njegovo samopouzdanje. Budući da hiperaktivno dijete često sumnja u svoje sposobnosti, zadatak odraslih je da budu pozitivni, da promatraju i prilagode svoja očekivanja mogućnostima djeteta, izbjegavaju kritiziranje te što češće pohvaljuju njegove osobine, postignuća i ponašanja te naglašavaju snage i mogućnosti jer time osnažuju djetetovo samopouzdanje.

Ukoliko su prisutne poteškoće u vršnjačkim odnosima, hiperaktivnom djetetu je potrebna dodatna pomoć odraslih davanjem jasnih uputa kako pristupiti vršnjaku, vježbanjem socijalnih vještina, pružanjem vlastitim ponašanjem model primjerenog ponašanja, uključivanjem djeteta u slobodne aktivnosti prema njegovim sklonostima i odabiru kako bi mu se proširila socijalna mreža. Također, bitno je poučiti ga o nenasilnom rješavanju sukoba te kada napravi društvene greške s vršnjacima, pomoći mu da identificira što bi mogao bolje učiniti slijedeći put s ciljem bolje integracije u vršnjačku skupinu.

Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba